Dubrovnik

Ragusa, kako glasi latinski naziv ovog grada, smješten je na obali Jadrankog mora i uživa zaštitu svjetske organizacije UNESCO od 1979. godine. Upravni je centar Dubrovačko – neretvanske županije i jedan od najznamenitijih turističkih centara Jugoistočne Evrope.  Glavni tok njegove duge povijesti proteže se uz mnoge srednjovjekovne trgovačke puteve od Amerike do Indije kao i kroz borbe protiv Mletačke republike Venecije. 
Opasan je srednjovjekovnim kamenim zidinama koje po svom krajnje autentičnom izgledu i pozicioniranosti predstavljaju jedinstvenu turističku atrakciju diljem svijeta.  Prvo mjesto na koje će vas uputiti kada stignete u ovaj, jedan od najljepših mediteranskih gradova, svakako je Stradun, omiljeno šetalište kako Dubrovčana tako i njegovih turista. Obuhvaća veliki broj znamenitih zdanja kao što su Velika Onofrijeva česma, Samostan Svete Klare, Crkva Svetog Spasa, Franjevačka crkva, Samostan Male braće, Rodna kuća Iva Vojnovića, Palača „Sponza“, Zvonara „Luža“, Gradski zvonik, Mala Onofrijeva česma, Orlandov stup, Zgrada glavne straže i Crkva Svetog Vlaha.  Stradun je centar zbivanja tokom dvije izuzetne manifestacije ovog grada  - svečane procesije za vrijeme proslave Feste Svetog Vlaha kao i dočeka Nove godine koji se proglašava među deset najboljih odabira u svijetu svake godine. 
U povjesnim jezgrima unutar grada nalaze se brojne konobe i restorani u kojima je izuzetna ponuda skoro pa svih vrsta mediteranskih specijaliteta, dok se u obližnjim suvenirnicama mogu kupiti tipični dubrovački suveniri – gulozece, filigranski nakit, brončanog Svetog Vlaha ili konavoski vez. Nezobilazna je svakako i  posjeta Dubrovačkim muzejima koji oslikavaju život kneževa u doba slavne Dubrovačke Republike, njenu flotu kao i trag trgovačkih puteva koji su ovom gradu kroz vjekove donosili slavu. Maestralna djela njegovih znamenitih spisatelja imali su neprocjenjiv značaj za južnoslovensku književnost, a ovaj grad je bio i centar razvoja  hrvatskog jezika. 
Osim što je oduvijek bio jedan od najvažnijih centara kulture i obrazovanja na Jadranu, takođe je poznat po svojoj visokokvalitetnoj turističkoj ponudi, koju jedinstvenim čini kongresni turizam u okviru kojeg bilježi izuzetne rezultate.
Zbog svog izuzetnog zemljopisnog položaja, Dubrovnik je povezan gotovo svim vrstama saobraćaja sa regionom i svijetom. Na udaljenosti od oko dvadeset dva kilometra od grada nalazi se Zračna luka Dubrovnik zahvaljujući kojoj se sve više kotira na listi „city break“ destinacija, dok je njegova luka, peta po veličini na području Mediterana, centralna cruise destinacija u Hrvatskoj.
Uz pogodnu klimu, spomeničko blago i prestižne kulturne manifestacije, Dubrovnik je idealna destinacija za odmor, u kojoj svaka generacija može pronaći svoj idealan kutak.


MANIFESTACIJE I FESTIVALI

Međunarodni Film Festival u Dubrovniku,  Libertas Film Festival - srpanj, Linđo – folklorni ansambl, Glazbeni festival „Julian Rachlin i prijatelji“


KULTURNI ŽIVOT

Kazališta – „Marin Držić“, 
Muzeji – Sinagoga, Muzej Pravoslavne crkve, Muzej Domovinskog rata, Spomen soba poginulim braniteljima, Arheološki muzej, Virtualni muzej grada Dubrovnika, Muzej ikona SPCO-e, Memorijalna kuća Ronalda Brown-a, Riznica katedrale, Muzej Dominikanaca, Dom Marina Držića, Muzej franjevačkog samostana, Pomorski muzej, Etnografski muzej „Rupe“, Kulturno povijesni muzej, Franjevačka apoteka, Prirodoslovni muzej Dubrovnik, Muzej samostana sestara Sigurate, Kula Gornji ugao,   
Galerije – Umjetnička galerija „Beograd“, „Artur“, „Artea“, „In art“, „Muratti“, „Sebastian art“, „Sesame“
Bioskop – „Cine Star“, „Sloboda“, Dvorana „Visia“, „Jadran“, „Lapad“


NOĆNI ŽIVOT

Klubovi
Latino club „Fuego“, East West beach club, Night club „Capitano“, Culture club „Revelin“


SMJEŠTAJ

Hoteli
„Berkeley“, „Božica“, „Dubrovnik palace“, „Dubrvnik sun gardens“, „Excelsior“, „Grand hotel Park“, „Grand villa Argentina“, „Hilton Imperial Dubrovnik“, „Adria“, „Adriatic“, „Aquarius“, „Ariston“, „Bellevue“, „Dubrovnik“, „Ivka“, „Kazbek“, „Lero“, „Neptun“, „Zagreb“, „Komodor“
 

Hosteli
„Coccon“, „Dubrovnik“, „LoveCroatia“, „Osmi kontinent“, „Petra Marina“, „Youth“


ŠOPING - TC „Sub city“, „Maria Concept Store“, „Outlet Maria“, „Boutique Croatia“


Važni telefoni
Međunarodni pozivni broj za Hrvatsku: +385
Hitna pomoć: 194
Vatrogasci: 193
Policija: 192
Opće informacije: 981
Pomoć na cesti: 987
Informacije lokalnih telefonskih brojeva: 988
Informacije međunarodnih telefonskih brojeva: 902
Vremenska prognoza i stanje na cestama 060 520 520
Hrvatski autoklub (HAK): +385 1 4640 800
Nacionalna središnjica za spašavanje i traganje: 9155
Hrvatski Anđeli - turističke informacije na hrvatskom, engleskom, njemačkom i taliajnskom jeziku, dostupne od 23.03.-15.10. Tel: 062 999 999 (+385 62 999 999)

Tirana

Tirana je glavni i najveći grad Albanije. Po zvaničnim procijenama ima oko 420 hiljada stanovnika. Osnovana 1614. godine, a postala je glavni grad 1920.

Tiranu je 1614. godine osnovao osmanski general Sulejman-paša, koji je izgradio džamiju, pekaru i tursko kupatilo i po popularnom mišljenju nazvao grad imenom Tehran, u čast svojoj vojnoj pobjedi kod Teherana u Persiji (danas Iran). Međutim, postoje i raniji pomeni o dvorcu u planini Dajti, po imenu Tirkan, u šestom vijeku, u spisima jednog vizantijskog istoričara.

Još jedan pomen ovog regiona, u venecijanskim spisima, naziva ovaj region njegovim današnjim imenom. Ovi spisi datiraju oko 1412. godine. Mali grad je izabran za privremenu prestonicu Albanije (kao kompromis između Južne i Sjeverne Albanije) od strane privremene vlade, januara 1920. Novembra 1944, komunistička vlada Envera Hodže je uspostavljena u Tirani  nakon što je 17. novembra oslobođena od njemačke okupacije.

Gradsko stanovništvo, koje je procijenjeno na samo 12 hiljada 1910. godine je poraslo na 30 hiljada na popisu 1930. godine i čak 60 hiljada 1945. uprkos godinama strane okupacije i rata. Tokom 1950-ih, Tirana je doživjela period izrazitog industrijskog rasta, uz porast broja stanovnika na 137 hiljada 1960. godine. Kasnih 1990-ih, Tirana doživljava najbrži priliv stanovnika, jer su se Albanci sa sjevera zemlje u velikom broju selili u prestonicu u nadi za bolji život.

Po završetku vladavine Envera Hodže, posljednjeg diktatora u ovom dijelu Evrope, počinju bolji dani za Tiranu. Grad, koji je do tada bio zatvoren i veoma izolovan, polako počinje da se otvara prema drugim zemljama.

Godine 2004, Edi Rama, tadašnji gradonačelnik Tirane, dobija nagradu za najboljeg gradonačelnika svijeta. Mnogi se slažu da je tome doprinijela njegova vizija Tirane kao vedrog grada i projekat mijenjanja gradskih fasada, za nečiji ukus možda i drečavim, te neusklađenim bojama, ali očigledno odlično prihvaćenim od strane stranih medija te samih stanovnika glavnog albanskog grada.

Uzrok ovako drastičnim promjenama je bilo sivilo koje je vladalo u Tirani do prije Raminog dolaska, jer je grad za vrijeme Envera Hodže bio izuzetno zapušten, te su sve zgrade u gradu ili izgubile fasadu, ili je fasada posivila, a to je uticalo na opšte raspoloženje u gradu. Međutim, problem koji se javlja u zadnje vrijeme je taj da i nove fasade otpadaju sa starih zgrada zbog dotrajanosti. Zato je gradska uprava krenula u generalno renoviranje grada, te izradu novih prostornih i urbanističkih planova, sa namjerom da sve stare zgrade u budućnosti zamijeni novim, ne napuštajući ideju vedrih boja.

Uprkos problemima u Tirani je vidan napredak. Započeta je i izgradnja prvih pravih turističkih atrakcija poput jedne od dužih žičara u Evropi, kojom se može stići do drugog po visini vrha u neposrednoj blizini Tirane. Sama žičara je završena ali još uvek nedostaju kvalitetni prateći sadržaji. Dodatna atrakcija je i rotirajući restoran na vrhu najviše zgrade. Nažalost potencijali i postojeće atrakcije još nisu valorizovane.ći do drugog po visini vrha u neposrednoj blizini Tirane. Sama žičara je završena ali još uvek nedostaju kvalitetni prateći sadržaji. Dodatna atrakcija je i rotirajući restoran na vrhu najviše zgrade. Nažalost potencijali i postojeće atrakcije još nisu valorizovane.