Red vožnje

BAR

INĐIJA

BAR INĐIJA
INĐIJA BAR

Red vožnje BAR do INĐIJA

Pogledaj red vožnje

O stanici BAR

Bar je jedan od najvećih gradova na crnogorskom primorju, smješten u jugoistočnom dijelu Crne Gore i predstavlja graničnu opštinu koja je Jadranskim morem povezana sa Italijom. Njegova luka, pozicionirana na samom ulazu u Jadran ima najveći značaj za privredu zemlje i zahvaljujući integrisanosti sa drumskom saobraćajnom mrežom i željezničkom prugom Beograd-Bar  čini najznačajniju kariku intermodalnog transporta u Crnoj Gori. Prostire se na površini od 505 km2, od čega dužina morske obale iznosi 46km, a dužinom od 65 km izlazi na obalu Skadarskog jezera. Podijeljena je u dvanaest mjesnih zajednica. Najviša tačka opštine je planina Rumija a sastoji se od popularnih turističkih naselja Sutomora, Čanja, Virpazara, Dobrih Voda, i Utjehe.

KRATAK ISTORIJAT

Bar je drevni grad čije je područje bilo nastanjeno još u praistoriji, o čemu svjedoče pronalasci neolitskog materijala pronađenog u naselju Čeluga, neolitska sjekira i Velja Mogila u Šušnju, tumulusi u selu Ravanj kao i spomenik Stara maslina na Mirovici. Postoji više verzija njegovog naziva na različitim jezicima od kojih su najpoznatije tri – Bar (slovenski), Antibareos (grčki) i Antibarum (rimski). Tokom svoje duge istorije, Bar je bio značajno prebivalište mnogim vladarima koji su se često smjenjivali. Svoj najveći procvat doživio je za vrijeme kralja Bodina, kao crkveni centar tadašnje države Duklje, za vrijeme dinastije Nemanjića, kada je imao sopstveni statut, grb i novac i za vrijeme Balše III Balšića koji ga je smatrao svojom prijestonicom. U Baru je nastao nastariji literarno – istorijski spis u kulturi Južnih Slovena – „Ljetopis popa Dukljanina“, poznat i pod nazivom „Barski rodoslov“ čiji je autor anonimni sveštenik barske nadbiskupije.  Za ovaj grad se vezuju mnoge legende kao što su legenda o Vladimiru i Kosari,  crmničkom granatu boje crnog vina, o vilama itd. Zaštitnik grada Bara je Sveti Đorđe. 

STANOVNIŠTVO

Područje barske opštine naseljava oko 40 000 stanovnika, sa približno dvadeset pet nacionalnih zajednica što ga  karakteriše kao opštinu sa multinacionalnom i multikonfesionalnom strukturom stanovništva, čiji žitelji vjekovima njeguju toleranciju u međuljudskim odnosima.  Riječ je o izuzetno kultivisanom i urbanizovanom primorsko – jezerskom području čije se razlike u mikrolokalitetima ispoljavaju kroz različita folklorna obilježja.

KLIMA

Bar spada među nasunčanija mjesta Južne Evrope sa središnjom temperaturom od oko 15,5°C. Klimu ovog područja određuje blizina Jadranskog mora i Skadarskog jezera sa jedne, i planinskog masiva Rumije sa druge strane. Karakterišu je duga i topla ljeta sa središnjom temperaturom od oko 23°C, i blage i kišovite zime od oko 10°C. Zahvaljujući ovakvim klimatskim uslovima, kupališna sezona traje oko šest mjeseci, od sredine maja do sredine oktobra, kada temperatura vode dostiže i do 26°C.

FLORA I FAUNA

Biljne kulture karakteristične za područje barske opštine su citrusi, maslina, vinova loza, smokva i nar. Stara maslina na Mirovici i ginko biloba u parku Zavičajnog muzeja predstavljaju prave turističke atrakcije. Svakako, najznačajniji predio za faunu na području opštine je basen Skadarskog jezera kojeg odlikuje jedinstvena ornitofauna. Naseljava ga oko 270 vrsta ptica, od kojih se na prvom mjestu izdvaja rijetka ptica pelikan. Za ljubitelje lova, atraktivni lokaliteti koji obiluju divljačima su Ostros, Lisinj, Sutorman, Rumija i Sozina.

TURISTIČKA PONUDA BARA

PLAŽE

Na području barske opštine nalazi se dvadeset plaža koje se prostiru na ukupnoj dužini od 9km.

Najposjećenije plaže kojima se može prići sa kopna su: „Biserna obala“ (Čanj); „Maljevik“ (između Čanja i Sutomora); Sutomorska plaža i „Inex“ (Sutomore); „Crvena plaža“ (između Bara i Sutomora); „Topolica“ i „Žukotrlica“ (Bar);

Plaže kojima se može prići isključivo s morske strane: „Kraljičina plaža“ (u neposrednoj blizini Čanja); „Crvena stijena“ (brdo Volujica); „Veliki pijesak“ i „Utjeha“ (između Bara i Ulcinja);

Najatraktivnije plaže na obali Skadarskog jezera su Murići i Pješačac.

ZANIMLJIVI LOKALITETI 

STARI BAR

Smješten na 4 kilometra udaljenosti od Bara, predstavlja najveće gradsko područje sa ostacima srdenjovjekovnih civilizacija u Crnoj Gori. Unutar njegovih bedema nalaze se ruševine od oko 240 zgrada i objekata poput Sat – kule, akvadukta, amama i barutane izgrađenih još u tursko doba. Takođe, vjerski objekti iz srednjeg vijeka - crkva Svete Teodore, crkva Svetog Nikole, crkva Svetog Venerande i crkva Svete Katarine. Osim što zbog svoje jedinstvene pozicije posjetiocima omogućava da na poseban način dožive barsku panoramu, posebnu atrakciju predstavja i pijaca na kojoj prodavci u tradicionalnim kostimima prodaju domaće proizvode i razne rukotvorine.  Ovdje je početkom XX vijeka postojala uljara u kojoj se na dnevnom nivou prerađivalo i do dvadeset tona maslina za izvoz širom Evrope i ka drugim kontinentima.

STARA MASLINA NA MIROVICI

Simbol Bara, Stara maslina na Mirovici, stara preko dvije hiljade godina, spada među tri najstarija drveta na svijetu. Predstavlja spomenik prirode zakonom zaštićen 1963. godine.

MINARI ALI – AGE HASAĆIJE

Predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika orijentalne arhitekture na crnogorskom području podignut početkom XIX vijeka.

HAJ - NEHAJ

Srednjevjekovno utvrđenje podignuto od strane Mlečana u XV vijeku u okviru kojeg se nalazi dvooltarska crkva starija od utvđenja, crkva Svetog Dimitrija iz XIII vijeka.

SELO GODINJE

Smješteno na području čuvenom po tradiciji gajenja vinove loze, Crmnici, ovo selo predstavlja jedan od najočuvanijih seoskih predjela koje ima veliki istorijski značaj.   

SKADARSKO JEZERO

Najveće jezero na Balkanskom poluostrvu smješteno na jugoistoku Crne Gore. Graniči se sa Albanijom. Sastoji se od velikog broja ostrva, koji nose karakterističan naziv „gorice“ i predstavlja jedinstven eko-sistem u kojem živi preko četrdeset vrsta riba i dvesta sedamdeset vrsta ptica, među kojima se nalaze ugrožene vrste poput pelikana, orla, čaplje, gnjurca i šljuka. U njemu raste jestiva biljka kasaronja, karakteristična samo za područje ovog jezera.

VIRPAZAR

Izletište koje je u davninama bilo važan trgovački centar sa mnogobrojnim trgovačkim i zanatskim radnjama i jedna je od prvih poštanskih stanica u Crnoj Gori.

SAKRALNI OBJEKTI

  • Manastir Ribnjak

Po predanju, ovaj manastir podignut je na temeljima crkve koju je podigla Jelena Anžujska. Sastoji se od crkve posvećene Svetom Vasiliju Ostroškom, krstionice i konaka. Iznad manastirskog kompleksa nalazi se crkva podignuta od strane dva serdara i senatora u vrijeme kneževine Crne Gore, kao zavjet nakon oslobodilačkih ratova. Godinama se njeguje tradicija da na dan Svetog Vasilija Ostroškog vjernici masovno posjećuju Ribnjak.

  • Manastir Starčevo

Jedan od najljepših manastira na području Skadarskog jezera koji datira iz doba Balšića. Podigao ga je otac Makarije davne 1377. godine na ostrvu Starčevo. Predstavljao je važan prepisivački centar u kojem su se takođe koričile i ukrašavale knjige. O jedinstvenosti ovog manastira svjedoči činjenica da je Božidar Vuković Podgoričanin u svom testamentu izrazio želju da bude tu sahranjen,  stoga se njegov grob nalazi unutar manastirskih zidina.

  • Manastir Prečista Krajinska

Ovaj manastirski kompleks, davnašno središte zetske mitropolije, podigao je knez Vladimir i predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika u Crnoj Gori. Prvi put se pominje u „Ljetopisu popa Dukljanina“, u čuvenoj legendi o tragičnoj ljubavi između Vladimira i Kosare.

  • Manastir Gornji Brčeli

Manastir je podigao vladika Danilo početkom XVIII vijeka kao svoju zimsku rezidenciju.  U okviru manastirskog kompleksa nalazi se crkva posvećena Pokrovu Bogorodice i ikonostas koji je rad Petra Čolanovića, s početka XX vijeka. 

  • Manastir Donji Brčeli

Crkva ovog manastira posvećena je Svetom Nikoli i u njoj je ubijen i sahranjen Šćepan Mali. Podignut je u XV vijeku i u njemu je dugo radila škola koja je preseljena iz manastira Gornji Brčeli.

  • Barski trikonhos

Najstariji vjerski objekat na ovim prostorima, za koji se vjeruje da je podignut na temeljima kralja Vladimira. Sudeći po arhitektonskim karakteristikama, smatra se da potiče iz VI vijeka, iz perioda Justinijanove vladavine.

  • Crkva Svetog Nikole

Osnovana je krajem XX vijeka i u njoj je smještena Barska nadbiskupija čiji poglavar ima titulu Primas srpski.

  • Džamija Omerbašića

Sagrađena je krajem XVII vijeka u Starom Baru. Pored džamije nalazi se turbe Derviš – Hasana koje potiče iz XVII vijeka a neposredno pred ulaz i javna česma koja 

O destinaciji INĐIJA

Inđija je gradsko naselјe i sedište opštine Inđija u Sremskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 26025 stanovnika. Zajedno sa Srbima koji čine većinski deo, na teritoriji Opštine žive još Hrvati, Mađari, Slovaci, Ukrajinci, Romi, Makedonci, Rusini, Rusi, Bošnjaci, Bugari, Česi i drugi. Grad Inđija administrativno pripada Sremskom okrugu u Vojvodini. Inđija je železnička raskrsnica Srema. Kroz Inđiju prolazi železnička pruga Beograd-Novi Sad-Subotica, te Beograd-Stara Pazova-Ruma-Sremska Mitrovica. Pored Inđije prolazi i međunarodni auto-put Beograd-Novi Sad-Subotica-Budimpešta.

Od reke Dunav i naselјa Stari Slankamen, udalјena je 19 km. Od aerodroma Nikola Tesla udalјena je oko 40 km.

Inđiju prvi put pominje despot Jovan Branković 1496. godine, ali sasvim sigurno je da su lјudi ovde živeli pre 1455. Dok je bila pod vlašću Osmanskog carstva, u Inđiji su živeli pretežno Srbi. 1717. godine, Inđijom je zavladala Habzburška dinastija, pa je grad postao feudalna oblast pod Markom Pejačevićem.

Srednjovekovna Inđija bila je smeštena nešto severnije od današnje. Današnju Inđiju osnovali su Srbi iz Beške 1746, kada je grad brojao 60 kuća. 1791. godine, grad već broji 122 kuće i 1.054 stanovnika. Početkom XIX veka, Nemci i Česi naselјavaju Inđiju, a krajem istog veka dolaze i Mađari.

Razvoj Inđije je usko povezan i sa razvojem železničke infrastrukture, koja se razvila 1883. godine iz tri pravca: od Subotice sa severa, od Sremske Mitrovice preko Rume sa zapada, te od Beograda sa jugoistoka. Tako je Inđija postala železnička raskrsnica Srema, kao i cele Vojvodine.

Različiti rajmovi počeli su da se održavaju početkom XIX veka, u vreme kada je osnovana državna poštanska služba. Telegraf počinje da radi u Inđiji 1850. godine, a poštanski prenos novca započet je 1886. godine. Prva banka je osnovana 1897. godine, kao i prva trgovačka škola.

Prva elektrana u Inđiji počinje sa radom 1911. godine. Industrijski napredak u Inđiji je započet osnivanjem mlinova sredinom XIX veka. Prvi veći mlin na paru, kapaciteta od deset vozila pšenice na dan, napravila je kompanija iz Budimpešte, 1890. godine. Posle mlinova, sledile su razne fabrike. Tradicija proizvodnje nameštaja i tepiha, započeta je 1876. godine. Na početku XX veka, osnovana je poznata fabrika za proizvodnju krzna.

U ovom periodu Inđija postaje tradicionalna odrednica za trgovinu i centar uspešnih trgovinskih kompanija.

Prvi moderan put u Srbiji, prolazio je kroz Inđiju još 1939. godine.

Između dva svetska rata, Inđija je bila najrazvijenije mesto u Vojvodini, kao i duhovni i kulturni centar Nemaca u Sremskom regionu. Posle 1944. godine i novih seoba, Inđija ponovo postaje naselјena uglavnom Srbima.

Nakon Drugog svetskog rata, osnovane su mnoge nove fabrike, za široku proizvodnju; od prehrambenih proizvoda, tekstila, građevinskog materijala, pa do industrije za obradu metala. Šezdesetih godina XX veka, u Inđiji naglo raste broj malih i srednjih preduzeća.

 

Detalji relacije

Polazište

BAR

Odredište

INĐIJA

Mi koristimo kolačiće da bi unaprijedili Vaše korisničko iskustvo na našem sajtu. Korišćenjem našeg sajta, slažete se sa upotrebom pomenutih kolačića.