Red vožnje BAR do TIRANA
Pogledaj red vožnjeO stanici BAR
Bar je jedan od najvećih gradova na crnogorskom primorju, smješten u jugoistočnom dijelu Crne Gore i predstavlja graničnu opštinu koja je Jadranskim morem povezana sa Italijom. Njegova luka, pozicionirana na samom ulazu u Jadran ima najveći značaj za privredu zemlje i zahvaljujući integrisanosti sa drumskom saobraćajnom mrežom i željezničkom prugom Beograd-Bar čini najznačajniju kariku intermodalnog transporta u Crnoj Gori. Prostire se na površini od 505 km2, od čega dužina morske obale iznosi 46km, a dužinom od 65 km izlazi na obalu Skadarskog jezera. Podijeljena je u dvanaest mjesnih zajednica. Najviša tačka opštine je planina Rumija a sastoji se od popularnih turističkih naselja Sutomora, Čanja, Virpazara, Dobrih Voda, i Utjehe.
KRATAK ISTORIJAT
Bar je drevni grad čije je područje bilo nastanjeno još u praistoriji, o čemu svjedoče pronalasci neolitskog materijala pronađenog u naselju Čeluga, neolitska sjekira i Velja Mogila u Šušnju, tumulusi u selu Ravanj kao i spomenik Stara maslina na Mirovici. Postoji više verzija njegovog naziva na različitim jezicima od kojih su najpoznatije tri – Bar (slovenski), Antibareos (grčki) i Antibarum (rimski). Tokom svoje duge istorije, Bar je bio značajno prebivalište mnogim vladarima koji su se često smjenjivali. Svoj najveći procvat doživio je za vrijeme kralja Bodina, kao crkveni centar tadašnje države Duklje, za vrijeme dinastije Nemanjića, kada je imao sopstveni statut, grb i novac i za vrijeme Balše III Balšića koji ga je smatrao svojom prijestonicom. U Baru je nastao nastariji literarno – istorijski spis u kulturi Južnih Slovena – „Ljetopis popa Dukljanina“, poznat i pod nazivom „Barski rodoslov“ čiji je autor anonimni sveštenik barske nadbiskupije. Za ovaj grad se vezuju mnoge legende kao što su legenda o Vladimiru i Kosari, crmničkom granatu boje crnog vina, o vilama itd. Zaštitnik grada Bara je Sveti Đorđe.
STANOVNIŠTVO
Područje barske opštine naseljava oko 40 000 stanovnika, sa približno dvadeset pet nacionalnih zajednica što ga karakteriše kao opštinu sa multinacionalnom i multikonfesionalnom strukturom stanovništva, čiji žitelji vjekovima njeguju toleranciju u međuljudskim odnosima. Riječ je o izuzetno kultivisanom i urbanizovanom primorsko – jezerskom području čije se razlike u mikrolokalitetima ispoljavaju kroz različita folklorna obilježja.
KLIMA
Bar spada među nasunčanija mjesta Južne Evrope sa središnjom temperaturom od oko 15,5°C. Klimu ovog područja određuje blizina Jadranskog mora i Skadarskog jezera sa jedne, i planinskog masiva Rumije sa druge strane. Karakterišu je duga i topla ljeta sa središnjom temperaturom od oko 23°C, i blage i kišovite zime od oko 10°C. Zahvaljujući ovakvim klimatskim uslovima, kupališna sezona traje oko šest mjeseci, od sredine maja do sredine oktobra, kada temperatura vode dostiže i do 26°C.
FLORA I FAUNA
Biljne kulture karakteristične za područje barske opštine su citrusi, maslina, vinova loza, smokva i nar. Stara maslina na Mirovici i ginko biloba u parku Zavičajnog muzeja predstavljaju prave turističke atrakcije. Svakako, najznačajniji predio za faunu na području opštine je basen Skadarskog jezera kojeg odlikuje jedinstvena ornitofauna. Naseljava ga oko 270 vrsta ptica, od kojih se na prvom mjestu izdvaja rijetka ptica pelikan. Za ljubitelje lova, atraktivni lokaliteti koji obiluju divljačima su Ostros, Lisinj, Sutorman, Rumija i Sozina.
TURISTIČKA PONUDA BARA
PLAŽE
Na području barske opštine nalazi se dvadeset plaža koje se prostiru na ukupnoj dužini od 9km.
Najposjećenije plaže kojima se može prići sa kopna su: „Biserna obala“ (Čanj); „Maljevik“ (između Čanja i Sutomora); Sutomorska plaža i „Inex“ (Sutomore); „Crvena plaža“ (između Bara i Sutomora); „Topolica“ i „Žukotrlica“ (Bar);
Plaže kojima se može prići isključivo s morske strane: „Kraljičina plaža“ (u neposrednoj blizini Čanja); „Crvena stijena“ (brdo Volujica); „Veliki pijesak“ i „Utjeha“ (između Bara i Ulcinja);
Najatraktivnije plaže na obali Skadarskog jezera su Murići i Pješačac.
ZANIMLJIVI LOKALITETI
STARI BAR
Smješten na 4 kilometra udaljenosti od Bara, predstavlja najveće gradsko područje sa ostacima srdenjovjekovnih civilizacija u Crnoj Gori. Unutar njegovih bedema nalaze se ruševine od oko 240 zgrada i objekata poput Sat – kule, akvadukta, amama i barutane izgrađenih još u tursko doba. Takođe, vjerski objekti iz srednjeg vijeka - crkva Svete Teodore, crkva Svetog Nikole, crkva Svetog Venerande i crkva Svete Katarine. Osim što zbog svoje jedinstvene pozicije posjetiocima omogućava da na poseban način dožive barsku panoramu, posebnu atrakciju predstavja i pijaca na kojoj prodavci u tradicionalnim kostimima prodaju domaće proizvode i razne rukotvorine. Ovdje je početkom XX vijeka postojala uljara u kojoj se na dnevnom nivou prerađivalo i do dvadeset tona maslina za izvoz širom Evrope i ka drugim kontinentima.
STARA MASLINA NA MIROVICI
Simbol Bara, Stara maslina na Mirovici, stara preko dvije hiljade godina, spada među tri najstarija drveta na svijetu. Predstavlja spomenik prirode zakonom zaštićen 1963. godine.
MINARI ALI – AGE HASAĆIJE
Predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika orijentalne arhitekture na crnogorskom području podignut početkom XIX vijeka.
HAJ - NEHAJ
Srednjevjekovno utvrđenje podignuto od strane Mlečana u XV vijeku u okviru kojeg se nalazi dvooltarska crkva starija od utvđenja, crkva Svetog Dimitrija iz XIII vijeka.
SELO GODINJE
Smješteno na području čuvenom po tradiciji gajenja vinove loze, Crmnici, ovo selo predstavlja jedan od najočuvanijih seoskih predjela koje ima veliki istorijski značaj.
SKADARSKO JEZERO
Najveće jezero na Balkanskom poluostrvu smješteno na jugoistoku Crne Gore. Graniči se sa Albanijom. Sastoji se od velikog broja ostrva, koji nose karakterističan naziv „gorice“ i predstavlja jedinstven eko-sistem u kojem živi preko četrdeset vrsta riba i dvesta sedamdeset vrsta ptica, među kojima se nalaze ugrožene vrste poput pelikana, orla, čaplje, gnjurca i šljuka. U njemu raste jestiva biljka kasaronja, karakteristična samo za područje ovog jezera.
VIRPAZAR
Izletište koje je u davninama bilo važan trgovački centar sa mnogobrojnim trgovačkim i zanatskim radnjama i jedna je od prvih poštanskih stanica u Crnoj Gori.
SAKRALNI OBJEKTI
- Manastir Ribnjak
Po predanju, ovaj manastir podignut je na temeljima crkve koju je podigla Jelena Anžujska. Sastoji se od crkve posvećene Svetom Vasiliju Ostroškom, krstionice i konaka. Iznad manastirskog kompleksa nalazi se crkva podignuta od strane dva serdara i senatora u vrijeme kneževine Crne Gore, kao zavjet nakon oslobodilačkih ratova. Godinama se njeguje tradicija da na dan Svetog Vasilija Ostroškog vjernici masovno posjećuju Ribnjak.
- Manastir Starčevo
Jedan od najljepših manastira na području Skadarskog jezera koji datira iz doba Balšića. Podigao ga je otac Makarije davne 1377. godine na ostrvu Starčevo. Predstavljao je važan prepisivački centar u kojem su se takođe koričile i ukrašavale knjige. O jedinstvenosti ovog manastira svjedoči činjenica da je Božidar Vuković Podgoričanin u svom testamentu izrazio želju da bude tu sahranjen, stoga se njegov grob nalazi unutar manastirskih zidina.
- Manastir Prečista Krajinska
Ovaj manastirski kompleks, davnašno središte zetske mitropolije, podigao je knez Vladimir i predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika u Crnoj Gori. Prvi put se pominje u „Ljetopisu popa Dukljanina“, u čuvenoj legendi o tragičnoj ljubavi između Vladimira i Kosare.
- Manastir Gornji Brčeli
Manastir je podigao vladika Danilo početkom XVIII vijeka kao svoju zimsku rezidenciju. U okviru manastirskog kompleksa nalazi se crkva posvećena Pokrovu Bogorodice i ikonostas koji je rad Petra Čolanovića, s početka XX vijeka.
- Manastir Donji Brčeli
Crkva ovog manastira posvećena je Svetom Nikoli i u njoj je ubijen i sahranjen Šćepan Mali. Podignut je u XV vijeku i u njemu je dugo radila škola koja je preseljena iz manastira Gornji Brčeli.
- Barski trikonhos
Najstariji vjerski objekat na ovim prostorima, za koji se vjeruje da je podignut na temeljima kralja Vladimira. Sudeći po arhitektonskim karakteristikama, smatra se da potiče iz VI vijeka, iz perioda Justinijanove vladavine.
- Crkva Svetog Nikole
Osnovana je krajem XX vijeka i u njoj je smještena Barska nadbiskupija čiji poglavar ima titulu Primas srpski.
- Džamija Omerbašića
Sagrađena je krajem XVII vijeka u Starom Baru. Pored džamije nalazi se turbe Derviš – Hasana koje potiče iz XVII vijeka a neposredno pred ulaz i javna česma koja
O destinaciji TIRANA
Tirana je glavni i najveći grad Albanije. Po zvaničnim procijenama ima oko 420 hiljada stanovnika. Osnovana 1614. godine, a postala je glavni grad 1920.
Tiranu je 1614. godine osnovao osmanski general Sulejman-paša, koji je izgradio džamiju, pekaru i tursko kupatilo i po popularnom mišljenju nazvao grad imenom Tehran, u čast svojoj vojnoj pobjedi kod Teherana u Persiji (danas Iran). Međutim, postoje i raniji pomeni o dvorcu u planini Dajti, po imenu Tirkan, u šestom vijeku, u spisima jednog vizantijskog istoričara.
Još jedan pomen ovog regiona, u venecijanskim spisima, naziva ovaj region njegovim današnjim imenom. Ovi spisi datiraju oko 1412. godine. Mali grad je izabran za privremenu prestonicu Albanije (kao kompromis između Južne i Sjeverne Albanije) od strane privremene vlade, januara 1920. Novembra 1944, komunistička vlada Envera Hodže je uspostavljena u Tirani nakon što je 17. novembra oslobođena od njemačke okupacije.
Gradsko stanovništvo, koje je procijenjeno na samo 12 hiljada 1910. godine je poraslo na 30 hiljada na popisu 1930. godine i čak 60 hiljada 1945. uprkos godinama strane okupacije i rata. Tokom 1950-ih, Tirana je doživjela period izrazitog industrijskog rasta, uz porast broja stanovnika na 137 hiljada 1960. godine. Kasnih 1990-ih, Tirana doživljava najbrži priliv stanovnika, jer su se Albanci sa sjevera zemlje u velikom broju selili u prestonicu u nadi za bolji život.
Po završetku vladavine Envera Hodže, posljednjeg diktatora u ovom dijelu Evrope, počinju bolji dani za Tiranu. Grad, koji je do tada bio zatvoren i veoma izolovan, polako počinje da se otvara prema drugim zemljama.
Godine 2004, Edi Rama, tadašnji gradonačelnik Tirane, dobija nagradu za najboljeg gradonačelnika svijeta. Mnogi se slažu da je tome doprinijela njegova vizija Tirane kao vedrog grada i projekat mijenjanja gradskih fasada, za nečiji ukus možda i drečavim, te neusklađenim bojama, ali očigledno odlično prihvaćenim od strane stranih medija te samih stanovnika glavnog albanskog grada.
Uzrok ovako drastičnim promjenama je bilo sivilo koje je vladalo u Tirani do prije Raminog dolaska, jer je grad za vrijeme Envera Hodže bio izuzetno zapušten, te su sve zgrade u gradu ili izgubile fasadu, ili je fasada posivila, a to je uticalo na opšte raspoloženje u gradu. Međutim, problem koji se javlja u zadnje vrijeme je taj da i nove fasade otpadaju sa starih zgrada zbog dotrajanosti. Zato je gradska uprava krenula u generalno renoviranje grada, te izradu novih prostornih i urbanističkih planova, sa namjerom da sve stare zgrade u budućnosti zamijeni novim, ne napuštajući ideju vedrih boja.
Uprkos problemima u Tirani je vidan napredak. Započeta je i izgradnja prvih pravih turističkih atrakcija poput jedne od dužih žičara u Evropi, kojom se može stići do drugog po visini vrha u neposrednoj blizini Tirane. Sama žičara je završena ali još uvek nedostaju kvalitetni prateći sadržaji. Dodatna atrakcija je i rotirajući restoran na vrhu najviše zgrade. Nažalost potencijali i postojeće atrakcije još nisu valorizovane.ći do drugog po visini vrha u neposrednoj blizini Tirane. Sama žičara je završena ali još uvek nedostaju kvalitetni prateći sadržaji. Dodatna atrakcija je i rotirajući restoran na vrhu najviše zgrade. Nažalost potencijali i postojeće atrakcije još nisu valorizovane.