Red vožnje BRATISLAVA do RAŠKA
Pogledaj red vožnjeO stanici BRATISLAVA
Bratislava je glavni i najveći grad Slovačke, ima oko 450 000 stanovnika,nalazi se na samoj granici sa Austrijom i Mađarskom. Ovo je jedini glavni grad koji se graniči sa dvije države. Beč i Bratislava, najbliži glavni gradovi u Evropi, udaljeni samo 60 km, nekada su bili povezani električnim tramvajem.
Uz prisustvo reda i standarda zapadnih država u Bratislavi možete osjetiti južnjački i slovenski duh neposrednosti, otvorenosti, boemskog života. Nema gužvi, brzine i tenzije koju osjećamo u većim gradovima. Ugodnost života možete primijetiti na ulici, u gradskom prevozu, u restoranu...
Prije 1919, bila je poznata kao Prešporok, na slovačkom. Od 1919. godine, nakon Prvog svetskog rata, grad nosi naziv Bratislava. Ime je stvorio Šefarik u prvoj polovini XIX vijeka.
Klima u Bratislavi je umjereno kontinentalna. Tokom ljeta temperatura moze da poraste i do 30 C, povremeno čak i više. Tokom zime temperature su oko 0 C, ali noću, one mogu ići i niže od -10 C.Ukoliko padne snijeg, sniježni pokrivač se neće zadržati duže od par dana.
Na istočnoj obali Dunava nalazi se stari istorijski dio grada, dok je na zapadu novi moderni dio. Oduvijek je bio jedan od glavnih kulturnih centara srednje Evrope. Takođe je bio središte viševjekovne istorije i raskrsnica brojnih kultura i trgovinskih puteva. Danas je najvažnije industrisko i kulturno središte Slovačke.
Šta posjetiti u Bratislavi:
Bratislavski hrad dvorac na brdu kog često zbog svog neobičnog izgleda nazivaju „naopačke okrenutim stolom“. Dvorac je iz 15. vijeka, koristio se kao kraljevska rezidencija a zatim kao vojno stanište. Austriski vojnici su 1811. godine napali dvorac i tada je izgorio do temelja. Obnovljen je 50-tih godina 20.vijeka i dan danas traje rekonstrukcija.
Novi most, most preko Dunava gdje se na samom mostu nalazi restoran NLO na visini 84 metra odakle možete posmatrati grad.
Mihaelov toranj je nekadašnja osmatračnica dok se danas u njemu nalazi izložba oružja.
Slavin spomenik se nalazi na vrhu brda sa pogledom na grad i najviše je mjesto u Bratislavi. . Podignut je u znak sjećanja na žrtve sovjetske vojske u Drugom svetskom ratu.
Katedrala St Martin je jedna od najstarijih crkava u Bratislavi. U ovoj katedrali vršile su se krunidbe kraljeva. Na vrhu katedrale nalazi se zlatna kruna.
Primacilni trg sa Primacijalnom palatom, nadbiskupska palata. Na palati se nalazi biskupski šešir, napravljen od željeza, težak 150 kg. Tu su nastpali Mocart, Betoven, List. Napoleon je ovdje potpisao Presburški sporazum u tzv. Dvorani ogledala.
St Clare crkva gotička crkva koja se nalazi u Klariska ulici itrenutno se koristi kao koncertna sala.
Roland Fontana koju je po narudzbi mađaskog kralja Maksimiliana 1527. godine, radio kamenorezc Andreas Luttringer.
Primate palata je trenutno središte gradonačelnika Bratislave.
Crkva svete Elizabete poznatija kao Plava crkva, ukrašena keramičim cvijetnim pločicama različitim nijansama plave boje.
Jedna od bratislavskih atrakcija su brojni gradski kipovi, među kojima je Napoleonov vojnik.
O destinaciji RAŠKA
Opština Raška se nalazi u jugozapadnom delu Srbije, na 43º18´ geografske širine i 20º32´ geografske dužine, na ušću reke Raške u Ibar, u središnjem delu Ibarske doline, na zapadnim padinama Kopaonika i istočnim padinama Golije.
Prostire se na 670 km², gde živi oko 25 000 stanovnika.
Centar opštine je gradsko naselјe Raška, a u sklopu opštine su još dva gradska naselјa: Balјevac i Jošanička Banja.
U relјefu opštine Raška jasno su izražene tri morfološke celine: zona kotlinskog dna, kotlinski obod i planinska zona.
Raščansko područje je izrazito planinsko, jer se 88 % teritorije nalazi iznad 500 m nadmorske visine. U ovom području nalazi se Kopaonik (Pančićev vrh 2017 m), kao i planina Golija (Jankov kamen 1833 m). U relјefu opštine Raška posebno se ističu rečne doline koje duboko ulaze u brdovite predele planinskih ogranaka Kopaonika, Golije i Rogozne.
Na istorijskoj karti oblast Raška označena je kao Dardanija i u vreme rimske kolonizacije Ibarske doline glavni grad bio je Municipium Dardanorum (Sočanica). Od XII veka biografi Stefana Nemanje ovo područje nazivaju Ibar, a Vizantijski istoričari već od XII veka nazivaju Ibar i širu oblast Raške po najistočnijem gradu nemanjićke države, a Raška je bila prva nemanjićka (srpska) samostalna država.
Rezultati arheoloških istraživanja na više lokaliteta na teritoriji opštine Raška (Dobrnjac, Nebeske stolice) pokazuju da je ovo područje bilo nastanjeno još u dalekoj prošlosti.
Raška je bila centar kulture i državnosti srpstva, a kroz prostor gde se danas prostire opština Raška prolazili su svi značajni trgovački putevi. Svedoci tog vremena su gradovi čiji se ostaci nalaze duž takozvanog rimskog puta i to Zvečan, Goleč, Brvenik, Maglič, Janok. U prvoj srpskoj državi osnovana je i prva škola na Nemanjinom dvoru, kolevka srpske pismenosti i duhovnosti, u kojoj su obrazovani naši prvi prosvetitelјi i književnici Sveti Sava i Stefan Prvovenčani.
Dolaskom Turaka, sedište trgovine, a samim tim i celog kraja se izmešta prema Novom Pazaru, sve do 1833. godine kada se Ibarska dolina svojim južnim i srednjim delom odvojila od Osmanlijskog carstva. Tada se javila potreba da se na mestu Raški Ibar, gde se nalazila i granica, osnuje varošica Raška.
Raška kao naselјe prvi put se pominje 1835. godine, a varoš Raška proglašena je na sednici državnog sovjeta Kneževine Srbije 6. septembra 1845. godine, na predlog političara i državnika Ilije Garašanin. Knez Aleksandar Karađorđević, svojim rešenjem od 17. septembra 1845. godine proglasio je osnivanje Raške.
Prvi urbanistički plan Raške potiče još iz 1844. godine, koji je uradio Nikola Alković, što se smatra jednim od najstarijih urbanističkih planova.
Ratovi od 1912. do 1918. godine nisu mimoišli ni Rašku. Razvoj u posleratnom periodu tekao je usporeno. U jednom periodu, tokom Prvog svetskog rata, od 31. oktobra do 15. novembra 1915. godine, Raška je na neki način bila prestonica Srbije jer su u njoj odsedali kralј i tadašnja srpska vlada. Raška je oslobođena 27. novembra 1944. godine.
Današnja opština Raška, kao osobena funkcionalno-prostorna celina, formirana je 1960. godine.