Red vožnje ČAČAK do DONJI MILANOVAC

Čačak je upravno sjedište Moravičkog okruga i nalazi se 140 km južno od Beograda. Čačak se nalazi na kontaktu Šumadije i unutrašnjih Dinarida. Grad zauzima površinu od 636 km² niz tok Zapadne Morave, okružen planinama Vujan (857m) na severu, Ovčar (958 m) i Kablar (885 m) na zapadu i Jelica (929 m) na jugu dok je na istoku otvoren prema kraljevačkoj kotlini. U njegovoj blizini su i planine Suvobor i Maljen koje se nalaze na severozapadu.

Čačak se pod današnjim imenom prvi put pominje 18. decembra 1408. godine u dokumentu Dubrovačkog arhiva. Istorija ovog grada je veoma burna, usled mnogih buna, sukoba i ratova koji su zahvatali ovo područje.

Grad ima bogatu ponudu kulturnih sadržaja. U toku pozorišne sezone aktuelno je gostovanje mnogobrojnih pozorišnih trupa iz cele Srbije u Domu kulture, (koji u svom sklopu ima i Dramski studio, baletsku, likovnu, vajarsku školu). Izložbe, ali i razni nastupi, kulturne i književne večeri izvode se i u galerijama „Nadežde Petrović“ i „Risim“, Narodnom muzeju, Salonu fotografija, Međuopštinskom istorijskom arhivu, prostoru Gradske biblioteke, zgradi Doma učenika i dr. Likovne i vajarske kolonije se održavaju najčešće u Ovčar banji.

Brojne su kulturno-umetničke i zabavno-turističke manifestacije u gradu i bližoj okolini koje privlače veliki broj poklonika etno kulture, izvorne narodne muzike i drugih pratećih sadržaja. Aktuelna umetnička produkcija u gradu može se pratiti i kroz delovanje raznih grupa i udruženja (profesionalnih i amaterskih), zatim privatnih galerija, likovnih radionica, kolonija i mnogobrojnih entuzijasta.

Turizam je jedan od strateških pravaca razvoja grada Čačka i jedna od najznačajnijih privrednih grana. Područje grada Čačka sa Ovčarsko-Kablarskom klisurom, banjama Banja Gornja Trepča, Ovčar Banja i Slatinska Banja, bogato je prirodnim lepotama seoskog područja i spomeničkim nasleđem. Kulturno-istorijski spomenici i arheološki lokaliteti, predmet su interesovanja brojnih turista, a Ovčarsko-Kablarski manastiri su u tom smislu najvredniji, ali i istorijska i umetnička vrednost Rimskih termi i Gradine na planini Jelici. Čačak je prepoznatljiv kao turistička destinacija po očuvanoj arhitekturi, vrednom spomeničkom nasleđu, sa brojnim prirodnim atraktivnostima u okruženju, izbor je turista koji mogu da upoznaju život, tradiciju, običaje i kulturu grada na Zapadnoj Moravi.

Noćni provod

Noćni klub "Padrone", "Naša priča Čačak", "Srpski pab"

Restorani

"Castello", "Petrović", "Kod Brana", "Moravski alasi"

Konobe

"Belvi KN", "Mladost", "Kod Nemca"

Manifestacije

"Etnofest", "Disovo proleće", "Zlatni pojas Čačka", "Sabor frulaša Srbije- Oj Moravo", "Priča- pivo, rok i Čačak"

 

Smještaj

Popularni hoteli i moteli

"Royal Residence", "Kole", "Garni hotel aveny", "Castello Boutique Hotel", "Beli Dvor"

Šoping

Tržni centar "Partizanka", "Youmart", "Riccone fashion outler", "Shop park"

Važni telefoni

JU “Turistička organizacija Čačka” 342 360, 343 721 

Policija 192, 064/7663-000

Vatrogasna služba 193

Dom zdravlja 032/325-717

Autobuska stanica 032/222 461

 

 

 

Donji Milanovac je gradsko naselje u opštini Majdanpek u Borskom okrugu. Ovo mesto na samoj obali Dunava, neposredno u blizini veoma značajnog arheološkog nalazišta Lepenski Vir je ujedno i centar Nacionalnog parka Đerdap. Donji Milanovac se ranije zvao Poreč, novo ime je dobio po knezu Milanu Obrenoviću, rano umrlom sinu kneza Miloša.

Lepenski Vir je mezolitsko i neolitsko nalazište na desnoj obali Dunava u Đerdapskoj klisuri. Prve arheološke iskopine su urađene 1965. godine. Najznačajnije iskopine urađene su 1967. kada su pronađene mezolitske skulpture. Sa iskopavanjem je završeno 1971. godine kada je nalazište preneseno 29.7 m više da bi se izbeglo potpljavanje lokaliteta.

Buđenje kulture Lepenskog Vira i uspostavljanje njene svojevrsne umetnosti, otpočinje oko 7000. g. stare ere. Tri faktora - izolacija, promena klime i uvećanje lokalne populacije - bili su odlučujući za ovaj preobražaj. Đerdap - ta najveća klisura Evrope - odvajkada je predstavljala svet za sebe, a posebno u ranom holocenu kad su opustela sva okolna ravničarska područja.

Na Lepenskom Viru se u vremenu 6500-4500 godine stare ere, izdvajaju četiri osnovne faze razvoja: Proto-Lepenski Vir, Lepenski Vir I, Lepenski Vir II i Lepenski Vir III. Prve tri faze predstavljaju lovosakupljačke zajednice, dok je u četvrtoj fazi zastupljen period prvih zemljoradnika i stočara (od 5300. do 4500. godine pre nove ere).