Red vožnje ČOKA do BUDVA
Pogledaj red vožnjeO stanici ČOKA
Čoka (mađ. Csóka) je gradsko naselјe u Srbiji u opštini Čoka u Severnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 4028 stanovnika.
U naselјu Čoka živi 3799 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,4 godina (38,6 kod muškaraca i 42,1 kod žena). U naselјu ima 1802 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,61.
Stanovništvo u ovom naselјu veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
Čoka - je staro naselje. To potvrđuju ostaci materijalne kulture koji datiraju iz vremena pre nove ere. Iz tog vremena u neposrednoj okolini Čoke postoji nekoliko lokaliteta od kojih je najpoznatiji »Kremenjak«. Kako se arheološki materijal iz »Kremenjaka« odlikuje određenim specifičnostima, u arheologiji je uveden pojam »Čokanska kultura«.
Stari naziv mesta je Čaka, koji je po Borovskom ( dr. Borovski Šandor član Mađarske kraljevske akademije nauka i sekretar Mađarskog istorijskog društva) lično ime i tek kasnije je pretvoreno u Čoka. Mesto je registrovano kao dedovina plemena Čanad. U pisanim dokumnetima prvi put se spominje 1247 godine, pripadala je palatinu Pongracz, sinu Kelemeneš bana, dobili su je od kralja 1256. godine. Čoku zajedno sa ribnjacima nasledili su potomci Kelemeneš. Još 1280. godine bila je u posedu Tamaša sina palatina Pongracza kada su je kunski razbojnici spalili, posle čega je godinama bila pusta. Kralj Robert je na početku svog vladanja Čoku oduzeo od plemena Čanad i tek 1321. godine ponovo vratio, posredovanjem čanadskog »prepost-a« (biskupa).
Prilikom deobe 1337.godine deo imanja koji leži prema livadi pripao je porodici Telekdi a onaj deo prema Tisi pripao je porodici Makofalvi. Ove dve porodice su u tom vremenu Čoku ponovo naseljavali.
1469. godine, beleženi su kao vlasnici udova Deaka Ševenjhazi Alberta, udova Telekdi Lerinca i Serenji Oros Laslo.
22. maja 1508. godine izdejstvovao je za sebe Telekdi Ištvan za ovaj posed novo darovno pismo.
Još prve polovine XVI. veka Čoka se ubraja u veća naselja pa je čak i Olah Mikloš u svom delu napisanom 1536. godine smatrao nužnim da je spomene.
Odmah po padu Temišvara započelo je propadanje i ovog naselja, vlastela i kmetovi beže a na njihova mesta naseljava se nekoliko srpskih pastira. Po turskom zapisu 1557 – 1558 nađeno je svega 13 žitelja.
1561. godine je palatin (državni išpan) Nadasdi Ištvan oduzeo Čoku od Telekdi Mihalja koji je otkazao poslušnost i poklonio je Karačonji Laslu, dok je poslednji potomak porodice Mako svoj deo poseda ostavio svojom oporukom iz 1563. godine, svojoj sestri Iloni i sinu Cokoli Đerđu.
1564. godine kraljevski poreski popisivač je zabeležio ovde 5 1/2 porte (poseda) ali po padu Đule pripada turcima i skoro sasvim propada, tako da su 1580. godine ovde živela svega 4 srpska pastira.
Posle poraza turaka kod Sente na mesto starog naselja došlo je još 36 srpskih pastira. 1753. godine Čoka je označena kao srpsko naselje i imala je 192 doma.
Prilikom svog proputovanja južnog dela Ugarske 1768. godine došao je car Josif II. iz Kikinde u Čoku a odavde je otišao da obiđe poprište bitke kod Sente.
1773. godine osnovana je srpska škola i podignuta pravoslavna crkva.
1779. godine Čoka je priključena Torontalskoj županiji.
Kada je u Beču rešena prodaja državnih dobara, Čoku je na javnoj dražbi 1782. godine kupio Marcibanji Lerinc koji je ovamo odmah doveo mađare – radnike.
1785. godine osnovana je rimokatolička kapelanije pod upravom temišvarskog biskupa, a 1808. godine pretvorena je u plebaniju. 1797 godine Čoka je izdejstvovala sebi naziv varošica sa tržišnim privilegijama.
1800. godine došlo je iz preko Dunavskih krajeva više mađarskih porodica, a 1806. godine slovačkih.
Čoka je dobila pravo na održavanje godišnjih vašara 19.09.1801. godine.
Rimokatolička crkva je podignuta izdašnom pomoći porodice Marcibanji u periodu od 1803- 1809. godine. Marcibanji Lerinc snabdeo je crkvu sa puno skupocenih crkvenih slika koje je nakupovao prilikom zatvaranja katoličkih manastira u vreme vladavine Josifa II. Nažalost veći deo od ovih slika 1849. godine je upropašćen.
Godine 1830., 1836 i 1849. pustošila je kolera i stradalo je 141 osoba.
Poslednji vlastelin Čoke bio je Marcibanji Lerinc, koji je započeo zidanje kaštilja, no pošto je isti izvršio samoubistvo, posao nije dovršen. Imanje je potom 1868.godine prešlo u ruke Barber Agoštona i Klasemann pivarima iz Kobanje. Zatim je imanje postalo vlasništvo Švab Karolja koji je dovršio zidanje »Kaštilja«.
Poslednji vlasnici ovog veleposeda bili su Karolj i Artur Lederer koji su ujedno bili patronati katoličke crkve.
Za vreme stare Jugoslavije Čoka je pretežno poljoprivredni kraj a privreda je u svom začetku.
Kulturni život Čoke svodi se na kulturni amaterizam započet u drugoj polovini XIX.veka formiranjem KD »Četrdesetosmi krug« koje je delovalo do 1918 godine. Danas u Čoki postoje Kulturno društvo »Mora Ferenc« čiji članovi neguju mađarski, i KUD »Sveti Sava« koji neguje srpski folklor. Pored ovih društava u Čoki deluje Kamerna scena »Talija« i APD »Orpheus theatar« Čoka. Česte su izložbe radova likovnih umetnika koji stvaraju u Čoki kao i javne priredbe čiji su organizatori navedena društva. U Čoki deluje i matična biblioteka sa zavidnim fondom knjiga.
O destinaciji BUDVA
Budva, metropola crnogorskog turizma, postoji približno dvije i po hiljade godina i predstavlja jedan od najstarijih urbanih centara na Jadranskoj obali. Kako svjedoče najstariji arheološki podaci, ovu teritoriju naseljavalo je ilirsko pleme Enhelejaca, koji se smatraju autohtonim stanovništvom Budve.
Oko nastanka ovog grada ispredane su mnoge legende od kojih je najautentičnija ona koja kazuje da je osnivač Budve sin feničanskog kralja Agenora – Kadmo. Kadmo je tražeći svoju sestru Evropu putovao po grčkim predjelima, gdje je na jednom od njih osnovao grad Tebu, u kojoj su mu bogovi podarili suprugu Harmoniju. Nakon što bivaju protjerani iz Tebe, na području Budve osnivaju grad kojem su, po predanju, podarili ime po volovima zahvaljujući kojima su stigli u grad.
Područje opštine Budva naseljava oko dvadeset hiljada stanovnika i obuhvata oko četrdeset naselja od kojih su turistički najatraktivnija: Budva, Bečići, Pržno, Miločer, Sveti Stefan i Petrovac. Njena Rivijera predstavlja centar crnogorskog turizma i zauzima središnji dio Primorja. Prostire se na dužini od 38 kilometara, obuhvatajući sedamnaest plaža od kojih su najpoznatije: Jaz, Mogren, Slovenska plaža, Guvance, Bečići, Kamenovo, Pržno, Kraljičina plaža, Miločer, Perazića Do, Plaža Petrovac, Drobni pijesak, Buljarica i Lučice. Po mišljenju mnogih turista, ovaj priobalni pojas od Jaza do Buljarice predstavlja najljepšu cjelinu na Mediteranu u kom turistička sezona traje i do osam mjeseci - od marta do novembra. Shodno njenom položaju karakteriše je mediteranska klima sa prosječnom godišnjom temperaturom od 15,5°C. Tokom ljetnjih mjeseci, najviša temperatura je tokom jula mjeseca i kreće se do 30 °C, sa prosječnom temperaturom vode toplijom od 18 °C.
Zbog svog izuzetno povoljnog geografskog položaja, oduvijek je bila značajan kulturni, religijski i ekonomski centar na prostoru Južnog Jadrana. Okružena je cetinjskom, barskom i kotorskom opštinom, dok se do sjevera države iz Budve vozom može stići i za dva sata. U njenoj blizini nalaze se dva aerodroma – Tivat na udaljenosti od dvadeset dva kilometra i Podgorica na udaljenosti od šezdeset pet kilometara, a takođe je preko svojih pristaništa povezana sa svim važnijim lukama na Jadranskoj obali.
U Budvi su rođene mnoge znamenite ličnosti - Stefan Mitrov Ljubiša, Konte Zanović , Anastas Bocarić, Špiro Bocarić i Marko Gregović.
Najvažnija turistička obilježja Budve
Stari grad Budva
Srednjevjekovno ime Budve bilo je „Civitas Aqua“ što u prevodu znači „Stari grad“. Ova jedinstvena arhitektonska cjelina izgrađena u venecijanskom stilu i prošarana spletom ulica, trgova, bedema i kula, podignuta je na poluostrvu još prije dvije i po hiljade godina. Njegove zidine koje potiču još iz vremena mletačke vladavine, oduvijek su prava turistička atrakcija. Unutar Starog grada nalazi se Etnografski muzej u čijoj se riznici nalaze eksponati koji datiraju od samog osnivanja grada, svjedočeći o prožimanju različitih kultura - Ilira, Grka, Rimljana, Vizantije, Slovena i drugih.
U okviru zidina smještena je gradska tvrđava Citadela koja datira iz V ili VI vijeka a prvi pisani tragovi o njoj potiču s početka XV vijeka. Predstavlja jedinstven spomenik istorije i kulture, unutar koje se nalaze temelji crkve Santa Maria di Castello iz doba Nemanjića i Balšića. Po njoj je tvrđava dobila ime „Kaštel Svete Marije“. Danas predstavlja glavnu ljetnju pozornicu čuvenog „Grad teatra“.
U Starom gradu nalazi se i niz sakralnih spomenika: Crkva Svetog Ivana iz VII vijeka, Crkva Santa Maria In Punta iz XIX vijeka, Crkva Svete Trojice iz XIX vijeka, Crkva Svetog Save Osvećenog iz XII vijeka i ranohrišćanska bazilika iz V vijeka.
Tokom svog dugog postojanja pretrpio je značajna oštećenja, naročito usled zemljotresa 1979. godine, nakon čega je tokom osmogodišnjeg perioda uspješno obnovljen. Predstavljao je izuzetno značajno središte trgovine, a smatra se da se u njegovim temeljima nalaze ostaci zidina helenističkog i rimskog perioda. Danas se u prizemljima kuća Starog grada nalaze brojne galerije, prodavnice, kafei i butici.
Ostrvo Sveti Nikola
Ovo ostrvo, popularno pod nazivom „Havaji“ nalazi se na kilometar udaljenosti od Budve i vjeruje se da je nekada bilo povezano sa gradom putem pješčanog spruda. Obuhvata tri pješčane plaže do kojih se može doći isključivo brodićem, čamcem ili barkama.
Tokom sezone su na skoro svakodnevnom nivou organizovani jednodnevni izleti do njegovih plaža, gdje turisti mogu uživati u hladu mediteranskog rastinja kao i u specijalitetima mediteranske kuhinje u novootvorenom restoranu. Za ljubitelje neistraženih predjela, ovo područje predstavlja pravi izazov sa svojom jedinstvenom faunom i florom.
Sveti Stefan
Sveti Stefan predstavlja jedno od najekskluzivnijih ljetovališta duž Jadranske obale koje je u prošlosti bilo snažno utvrđenje Paštrovića. Predstavlja pravi prirodni fenomen – tombolo, kojeg karakteriše pješčana prevlaka spojena s kopnom. Ostrvo je krajem četrdesetih godina dvadesetog vijeka pretvoreno u grad – hotel, usled čega je postao mjesto za odmor poznatih svjetskih ličnosti, samim tim i jedno od najelitnijh ljetovališta svijeta. U čuvenoj vili „118“ koja danas nosi naziv „Sveti Stefan“, boravila je engleska princeza Margareta, italijanski kralj Umberto II, književnici Andre Marlo i Albert Moldavi, kosmonaut Jurij Gagrin, glumice Doris Dej i Sofija Loren, supermodeli Karla Bruni i Klaudija Šifer, kao i glumci poput Kirka Daglasa i Džeremija Ajronsa. U okviru ovog grad - hotela nalaze se tri crkve od kojih je najznačajnija Crkva Aleksandra Nevskog, pjacete i uzane ulice, dok su hotelski apartmani smješteni u kućama izgrađenim po ugledu na mediteranski stil.
Za ljubitelje vjerskog turizma, na području budvanske opštine nalaze se manastiri od izuzetnog značaja za crnogorsku istoriju i kulturu među kojima se izdvajaju: Manastir Podlastva, Manastir Podostrog, Manastir Stanjevići, Manastir Duljevo, Manastir Praskvica, Manastir Reževići i Manastir Gradište.
Sinonim za Budvu je fantastičan provod zbog kojeg je tokom sezone jedna od najpopularnijih evropskih destinacija. Ovaj grad tokom sezone na pozornicama svojih nadaleko čuvenih manifestacija i diskoteka ugosti najpoznatija imena šou biznisa svjetske, regionalne i domaće scene. Ono što turističku ponudu Budve oplemenjuje i čini posebno primamljivom su mnogobrojne tradicionalne kulturno – zabavne manifestacije po kojima je prepoznatljiva.
Popularne diskoteke
„Top Hill“, „Trocadero“, „Opera“, „Sparta“
Popularni noćni kafe klubovi
„Ambiente“, „Beer and Bike Club“, „Blue Trocadero“, „Caballero“, „Casper“, „Cuba“, „El Mundo“, „Emporio“, „Greco“, „Jeff“, „Miami“, „Raffaello“, „The Old Fisherman’s pub”
Kazina
„Avala“, „Maestral“, „Royale“, „Queen of Montenegro“
Najznačajnije manifestacije
Festival „Grad teatar“ (jun), Svečani novogodišnji koncert klasične muzike (januar), Međunarodni karneval (maj), Spring break festival (jun), „Sea dance festival“ (jul), Dani umjetnika Budve (jun), „Muzika ljeta“ (jun), Festival dječjeg pozorišta „Pozorišni val“ (avgust)
Smještaj
Popularni hoteli i moteli
„Splendid“, „Mediteran“, „Iberostar Bellevue“, „The Queen of Montenegro“, „Tara“, „Maestral“, „Small hotel Miločer“, „Hec hotel Residence“, „Shine“, Zamak „Pobore“, „Slovenska plaža“, „Avala“, „Astoria“, „Fineso“, „Blue star“, „Oaza“, „Šajo“, „Aleksandar“, „Regina Jelena“, „Park“, „Loza“
Hosteli
„Montenegro“, „Montenegro freedom“, „Sun hostels“
Šoping - Stari grad, TC „Palazzo“, Mediteranska ulica, TQ „Plaza“, Ulica 22. Novembra, „Paradiso“, Jadranski put, “XYZ Premium Fashion”, Tre Canne
Važni telefoni
JP Vodovod i kanalizacija +382(0)33403304; Faks: +382(0)33452772
Elektrodistribucija +382(0)33458967
Komunalno stambeno javno preduzeće +382(0)33452562, Faks: +382(0)33452082
Policija: 122
Vatrogasci: 123
Hitna pomoć: 124
Tačno vrijeme: 125
Telegrami: 126
Prijava kvara na telefonu: 1271; 1500
Informacije o telefonskim brojevima: 1181
Posredovanje međunarodnih razgovora: 1201
Republički Hidrometeorološki Zavod: 1325
Internet Dial Up: 19402
Internet (TelefonNet): 19403
AMSCG: 19807
Kancelarija za suzbijanje narkomanije: 19828