Red vožnje HANOVER do MEĐUGORJE

Hanover je glavni grad Donje Saksonije, centar sjeverne Njemačke i 13. grad po veličini u državi. Hanover je dugo bio vezan za englesku aristokratiju, počevši od princeze Sofije supruge kralja Ernsta Augusta, izbornika Svetog Rimskog Carstva 1692. godine. Hanover, iako nema puno stanovnika (malo više od 500 hiljada), može se pohvaliti sa više visokoškolskih ustanova, a takođe je i industrijski, trgovinski i centar uslužnih djelatnosti cijele pokrajine.

Hanover je grad sajmova poznat po CeBIT-u i Hannover Messe, a 2000. godine bio je domaćin svjetske izložbe Expo 2000. Pored toga što je sajamski grad, Hanover je i festivalski centar poznat po atrakciji Oktoberfest Hanover, jednoj od najvećih svetkovina na svijetu.

Grad je takođe veoma značajan kulturni centar sa velikim brojem poznatih muzeja, galerija i pozorišta. Njegovi ogromni parkovi i bašte – Eilenriede, Maschpark sa jezerom, Lönspark, Zoološki vrt i Herrenhausen – opravdavaju krilaticu da je Hanover „Grad u državi“.

Hanover je osnovan u ranom srednjem vijeku na obali rijeke Lejne kao maleno selo na raskršću dva trgovačka puta, čiji su stanovnici živjeli od ribarenja i prevoženja putnika preko rijeke. Prvi put se spominje 1241. u dokumentu kojim mu vojvoda Oton I priznaje gradske privilegije.

U 14. vijeku grad je zaštićen zidinama, a u njega se moglo ući kroz troje gradskih vrata koja su se zvala Lajntor, Ajegidijentor i Štajntor. Grad je jako stradao u 88 bombaša napada za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su porušene dvije trećine zgrada.

Postoji nekoliko stvari po kojima se Hanover izdvaja od drugih gradova Njemačke i po čemu je postao poznat u cijelom svijetu: Tamo se govori najpravilniji njemački jezik; on je IT centar svijeta tokom marta, mjeseca održavanja CeBIT-a i mjesto koje za nedelju dana ugosti onoliko gostiju koliko ima stanovnika – oko pola miliona.

Njegovi stanovnici tvrde da je jedan od najudobnijih gradova za život u Njemačkoj, a kada uvidite kako je uređen sistem po kome grad funkcioniše, poželjećete da i se i sami nazovete stanovnikom ovog grada.

Hanover ima čuvenu Eilenriede šumu, vrlo impozantne površine (650 hektara), koja se jednim krakom spušta skroz do jezera kod Gradske kuće. Jedna od glavnih turističkih atrakcija je plovidba čamcem po jezeru, a zatim relaksirajuća šetnja šumom. Šuma je divno uređena, sa širokim stazama (ukupno ima 42 km šumskih staza). U okviru šume nalazi se i veliki zoološki vrt, koji je kompletno uređen prije 10tak godina. Od nosoroga, gorila, pelikana, pa do domaćih životinja – sve je tu – uključujući i veliki zabavni park za djecu, rečicu „Zambezi“ koja vijuga po zoo vrtu i po kojoj plove brodići iz kojih možete videti životinje iz vrlo neuobičajenog ugla.

Zapadno od parka je Stadion – Niedersachsen-Stadion koji je sagrađen 1954. i vrlo interesantan podatak je da je on izgrađen od krša i ostataka zgrada koje su uništene tokom II svjetskog rata.

Kad pogledate šta sve ovaj grad nudi, onda ne čudi što je bio domaćin „EXPO 2000“, velike evropske kulturne manifestacije. U Hanoveru sve vrvi od skulptura: Ogromno stopalo izvajano u kamenom bloku, zmija koja izvire iz poda železničke stanice, skulptura blizu jezera, spomenik recikliranim balama otpada blizu Istorijskog muzeja, skulptura čoveka na klupi u Luisenstrasse, tramvajska stanica Steintor neobično žuto-crno umetničko djelo orijentir za turiste itd… Zgrada Univerziteta je vrlo impresivna, prvobitno namenjena za dvorac kraljevske porodice.

Kako svjedoče brojni povjesni spisi, Međugorje se prvi put spominje krajem XVI vijeka kao autonomna župa u okviru Naronskog okruga. U njoj su pronađeni ostaci kasnoantičke bazilike dok je sadašnja župa osnovana krajem XIX vijeka.

Međugorje se prostire u regiji Brotnjo koja se nalazi na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Ovo područje koje ulazi u sastav Općine Čitluk predstavlja jedan od najpoznatijih centara vjerskog turizma u svijetu. Vjernici iz cijelog svijeta dolaze pokloniti se na mjestu poznatom po ukazanju Djeve Marije. Ovaj fenomen prvi put uočen je, kako svjedoče vjernici, krajem XX vijeka, što je Međugorje učinilo jednim od najposjećenijih turističkih mjesta na Balkanu. Službeni naziv ovog sakralnog područja je „Svetište kraljice mira“ i godišnje ga obiđe oko milion pripadnika rimokatoličke vjeroispovjesti. Hodočasnici se u najvećem broju okupljaju u crkvi Svetog Jakova Zebedejeva, zaštitnika hodočasnika.

U Međugorju postoje tri mjesta hodočasničkog okupljanja, a to su Brdo ukazanja, Križevac i Župna crkva.

Brdo ukazanja - mjesto iznad zaseoka Podbrdo u Bijakovićima, na kome se jula 1981. godine ukazala Gospa. Na uzlaznoj putanji su 1989. godine postavljeni reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice, rad firentinskog profesora Carmela Puzzolo iz Firence.

Križevac - brdo iznad Međugorja na kom su stanovnici početkom XX vijeka podigli osam metara visok betonski križ, kao pomen 1900. godišnjice Isusovog raspeća. Skupine hodočasnika na ovom mjestu obavljaju pobožnost Križnog puta. S početka su ovdje postaje bile označene drvenim križevima, da bi 1988. godine na tom mjestu bile postavljene brončane postaje „Puta križa“, koje su takođe rad talijanskog kipara Carmela Puzzolo.

Župna crkva – nakon što je prilikom potresa stradala stara župna crkva, započeta je izgradnja nove crkve koja je završena 1969. godine i od tada prezentira mjesto slavljenja euharistije i sakramentalnog života. Crkva je kao i župa posvećena Svetom Jakovu starijem, apostolu i zaštitniku hodočasnika. U okviru crkve je podignut oltar i dvadeset ispovjedaonica kao i kapelica za euharistijsko klanjanje s prostorijama za predavanje i duhovne razgovore.

U Međugorju se odvijaju mnogobrojni međunarodni susreti: Molitveni doček Nove godine, Međunarodni susret voditelja centara mira, Međunarodni seminar za svećenike, Međunarodni seminar za bračne parove, Međunarodni molitveni susret mladih kao i Seminar posta molitve i šutnje.