Red vožnje KRALJEVO do TIRANA

Kraljevo je grad i sjedište istoimene teritorijalne jedinice u Srbiji. Nalazi se na ušću tri rijeke: Ibar, Zapadna Morava i Ribnica. Zajedno za Kragujevcom i Čačkom, Kraljevo je važan kulturni i administrativni centar Centralne Srbije. Ovaj kraj je bio naseljen od daleke prošlosti. Arheološki podaci otkrivaju nam prisustvo grčkih i rimskih uticaja. Selo Rudo Polje, iz kog je nastalo Kraljevo, osnovano je u drugoj polovini 14. veka. Od turske okupacije, odomaćilo se ime Karanovac. Današnje ime grad je dobio 1882. godine kada je Srbija proglašena kraljevinom.

Pored uloge opštinskog i administrativnog centra, grad Kraljevo ima i ulogu ekonomskog trgovinskog i industrijskog centra jugozapadne Srbije, centra gde su koncentrisani skoro svi privredni kapaciteti. Najveći uticaj na privredna kretanja na teritoriji grada ostvaruju delatnosti trgovine i prerađivačke industrije. To su ujedno i sektori u kojima posluje najveći broj preduzeća na teritoriji grada Kraljeva. Zahvaljujući svom povoljnom geografskom položaju, Kraljevo je postao i velika saobraćajna raskrsnica u državi. U okolini ima mnogo banjskih lečilišta: Vrnjačka, Mataruška, Bogutovačka, Vitanovačka i Sirčanska banja, koje su istovremeno i poznate turističke atrakcije. Poznati su pravoslavni manastri Žiča i Studenica, koji se nalaze u blizini grada.

Autobuska stanica se nalazi u ulici Oktobarskih žrtava, u neposrednoj blizini železničke stanice i centra grada. S obzirom na dobro razvijenu mrežu gradskog prevoza i postojanje taksi službi, autobuska stanica Kraljevo je dobro povezana sa centralnom grada.

Noćni provod

Noćni klub "Uno momento", "Hookah place Kraljevo", "Faraon"

Restorani

"Mirage", Pica Restoran "Kuća Sećanja", "AS", "Kralj", "Brvnara", "Tramonto ", "Nacional 2000", "Etno Restoran "Zavičaj"

Konobe

"Kvorum pub", "Havana club", "Amada caffe", "Bonton", "Gašper", "Flashback", "Kod kneza"

Manifestacije

"Narcisu u Pohode", "Čiker MTB Maraton", "Veseli spust", "Maglič fest", "Maturski ples", "Rock & River", "Srebrni kazan"

Smještaj

Popularni hoteli i moteli

Hotel Turist, "Đerdan", "Royal", "Konak Studenica 1186", "Crystal, "Sunce", "Žička plaža", "Olimp"

Šoping

TC "Big Kraljevo", TC "Slovo", TC "Danica", "Queen"

Važni telefoni

Autobuska stanica Kraljevo +381 (0)36 313 444

Medicinski centar +381 (0)36 332 522

Pošta  +381 (0)36 312 512

Policija +381 (0)36 231 777

Vatrogasna služba +381 (0)36 314-291

Dom zdravlja +381 (0)36 301-910

 

Tirana je glavni i najveći grad Albanije. Po zvaničnim procijenama ima oko 420 hiljada stanovnika. Osnovana 1614. godine, a postala je glavni grad 1920.

Tiranu je 1614. godine osnovao osmanski general Sulejman-paša, koji je izgradio džamiju, pekaru i tursko kupatilo i po popularnom mišljenju nazvao grad imenom Tehran, u čast svojoj vojnoj pobjedi kod Teherana u Persiji (danas Iran). Međutim, postoje i raniji pomeni o dvorcu u planini Dajti, po imenu Tirkan, u šestom vijeku, u spisima jednog vizantijskog istoričara.

Još jedan pomen ovog regiona, u venecijanskim spisima, naziva ovaj region njegovim današnjim imenom. Ovi spisi datiraju oko 1412. godine. Mali grad je izabran za privremenu prestonicu Albanije (kao kompromis između Južne i Sjeverne Albanije) od strane privremene vlade, januara 1920. Novembra 1944, komunistička vlada Envera Hodže je uspostavljena u Tirani  nakon što je 17. novembra oslobođena od njemačke okupacije.

Gradsko stanovništvo, koje je procijenjeno na samo 12 hiljada 1910. godine je poraslo na 30 hiljada na popisu 1930. godine i čak 60 hiljada 1945. uprkos godinama strane okupacije i rata. Tokom 1950-ih, Tirana je doživjela period izrazitog industrijskog rasta, uz porast broja stanovnika na 137 hiljada 1960. godine. Kasnih 1990-ih, Tirana doživljava najbrži priliv stanovnika, jer su se Albanci sa sjevera zemlje u velikom broju selili u prestonicu u nadi za bolji život.

Po završetku vladavine Envera Hodže, posljednjeg diktatora u ovom dijelu Evrope, počinju bolji dani za Tiranu. Grad, koji je do tada bio zatvoren i veoma izolovan, polako počinje da se otvara prema drugim zemljama.

Godine 2004, Edi Rama, tadašnji gradonačelnik Tirane, dobija nagradu za najboljeg gradonačelnika svijeta. Mnogi se slažu da je tome doprinijela njegova vizija Tirane kao vedrog grada i projekat mijenjanja gradskih fasada, za nečiji ukus možda i drečavim, te neusklađenim bojama, ali očigledno odlično prihvaćenim od strane stranih medija te samih stanovnika glavnog albanskog grada.

Uzrok ovako drastičnim promjenama je bilo sivilo koje je vladalo u Tirani do prije Raminog dolaska, jer je grad za vrijeme Envera Hodže bio izuzetno zapušten, te su sve zgrade u gradu ili izgubile fasadu, ili je fasada posivila, a to je uticalo na opšte raspoloženje u gradu. Međutim, problem koji se javlja u zadnje vrijeme je taj da i nove fasade otpadaju sa starih zgrada zbog dotrajanosti. Zato je gradska uprava krenula u generalno renoviranje grada, te izradu novih prostornih i urbanističkih planova, sa namjerom da sve stare zgrade u budućnosti zamijeni novim, ne napuštajući ideju vedrih boja.

Uprkos problemima u Tirani je vidan napredak. Započeta je i izgradnja prvih pravih turističkih atrakcija poput jedne od dužih žičara u Evropi, kojom se može stići do drugog po visini vrha u neposrednoj blizini Tirane. Sama žičara je završena ali još uvek nedostaju kvalitetni prateći sadržaji. Dodatna atrakcija je i rotirajući restoran na vrhu najviše zgrade. Nažalost potencijali i postojeće atrakcije još nisu valorizovane.ći do drugog po visini vrha u neposrednoj blizini Tirane. Sama žičara je završena ali još uvek nedostaju kvalitetni prateći sadržaji. Dodatna atrakcija je i rotirajući restoran na vrhu najviše zgrade. Nažalost potencijali i postojeće atrakcije još nisu valorizovane.

​