Red vožnje MAKARSKA do DONJI MILANOVAC

Makarska je od davnine središte Makarskog primorja upravno, političko, gospodarsko, kulturno i prosvjetno, a od sredine XX. st. i turističko. Danas je to grad s više od 15 tisuća stanovnika kojemu pripadaju i slikovita naselja pod Biokovom, Veliko Brdo, Puharići, Kotišina i Makar od kojega je nastalo ime Makarska. Makarska je jedno od najpoznatijih turističkih odredišta hrvatskog priobalja, privlačno zbog svojih i prirodnih i klimatskih karakteristika, raznolike turističke ponude i gostoljubivih domaćina.

Makarska se nalazi u podnožju planinskog masiva Biokova (1762 m), koji štiti od prodora kontinentalne klime te ima bujnu mediteransku vegetaciju, blagu zimu, duga i topla ljeta s osvježavajućim maestralom. Sunce je obasjava više od 2750 sati godišnje s temperaturom zraka višom od 20°C od lipnja do rujna, a prozirno more od lipnja do listopada ima temperaturu iznad 20°C.

Grad Makarska zauzima središnji položaj u Makarskom primorju, ne samo zbog zemljopisnog smještaja, nego ponajprije zbog gospodarskih i društvenih čimbenika koji su taj grad učinili drugom po veličini gospodarskom i demografskom okosnicom srednje Dalmacije (odmah nakon Splita), zbog čega se za Makarsko primorje u zadnje vrijeme sve više koristi naziv Makarska rivijera.

Donji Milanovac je gradsko naselje u opštini Majdanpek u Borskom okrugu. Ovo mesto na samoj obali Dunava, neposredno u blizini veoma značajnog arheološkog nalazišta Lepenski Vir je ujedno i centar Nacionalnog parka Đerdap. Donji Milanovac se ranije zvao Poreč, novo ime je dobio po knezu Milanu Obrenoviću, rano umrlom sinu kneza Miloša.

Lepenski Vir je mezolitsko i neolitsko nalazište na desnoj obali Dunava u Đerdapskoj klisuri. Prve arheološke iskopine su urađene 1965. godine. Najznačajnije iskopine urađene su 1967. kada su pronađene mezolitske skulpture. Sa iskopavanjem je završeno 1971. godine kada je nalazište preneseno 29.7 m više da bi se izbeglo potpljavanje lokaliteta.

Buđenje kulture Lepenskog Vira i uspostavljanje njene svojevrsne umetnosti, otpočinje oko 7000. g. stare ere. Tri faktora - izolacija, promena klime i uvećanje lokalne populacije - bili su odlučujući za ovaj preobražaj. Đerdap - ta najveća klisura Evrope - odvajkada je predstavljala svet za sebe, a posebno u ranom holocenu kad su opustela sva okolna ravničarska područja.

Na Lepenskom Viru se u vremenu 6500-4500 godine stare ere, izdvajaju četiri osnovne faze razvoja: Proto-Lepenski Vir, Lepenski Vir I, Lepenski Vir II i Lepenski Vir III. Prve tri faze predstavljaju lovosakupljačke zajednice, dok je u četvrtoj fazi zastupljen period prvih zemljoradnika i stočara (od 5300. do 4500. godine pre nove ere).