Red vožnje MEĐUGORJE do LESKOVAC

Kako svjedoče brojni povjesni spisi, Međugorje se prvi put spominje krajem XVI vijeka kao autonomna župa u okviru Naronskog okruga. U njoj su pronađeni ostaci kasnoantičke bazilike dok je sadašnja župa osnovana krajem XIX vijeka.

Međugorje se prostire u regiji Brotnjo koja se nalazi na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Ovo područje koje ulazi u sastav Općine Čitluk predstavlja jedan od najpoznatijih centara vjerskog turizma u svijetu. Vjernici iz cijelog svijeta dolaze pokloniti se na mjestu poznatom po ukazanju Djeve Marije. Ovaj fenomen prvi put uočen je, kako svjedoče vjernici, krajem XX vijeka, što je Međugorje učinilo jednim od najposjećenijih turističkih mjesta na Balkanu. Službeni naziv ovog sakralnog područja je „Svetište kraljice mira“ i godišnje ga obiđe oko milion pripadnika rimokatoličke vjeroispovjesti. Hodočasnici se u najvećem broju okupljaju u crkvi Svetog Jakova Zebedejeva, zaštitnika hodočasnika.

U Međugorju postoje tri mjesta hodočasničkog okupljanja, a to su Brdo ukazanja, Križevac i Župna crkva.

Brdo ukazanja - mjesto iznad zaseoka Podbrdo u Bijakovićima, na kome se jula 1981. godine ukazala Gospa. Na uzlaznoj putanji su 1989. godine postavljeni reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice, rad firentinskog profesora Carmela Puzzolo iz Firence.

Križevac - brdo iznad Međugorja na kom su stanovnici početkom XX vijeka podigli osam metara visok betonski križ, kao pomen 1900. godišnjice Isusovog raspeća. Skupine hodočasnika na ovom mjestu obavljaju pobožnost Križnog puta. S početka su ovdje postaje bile označene drvenim križevima, da bi 1988. godine na tom mjestu bile postavljene brončane postaje „Puta križa“, koje su takođe rad talijanskog kipara Carmela Puzzolo.

Župna crkva – nakon što je prilikom potresa stradala stara župna crkva, započeta je izgradnja nove crkve koja je završena 1969. godine i od tada prezentira mjesto slavljenja euharistije i sakramentalnog života. Crkva je kao i župa posvećena Svetom Jakovu starijem, apostolu i zaštitniku hodočasnika. U okviru crkve je podignut oltar i dvadeset ispovjedaonica kao i kapelica za euharistijsko klanjanje s prostorijama za predavanje i duhovne razgovore.

U Međugorju se odvijaju mnogobrojni međunarodni susreti: Molitveni doček Nove godine, Međunarodni susret voditelja centara mira, Međunarodni seminar za svećenike, Međunarodni seminar za bračne parove, Međunarodni molitveni susret mladih kao i Seminar posta molitve i šutnje. 

Leskovac je gradsko naselje i administrativni centar istoimene teritorijalne jedinice i Jablaničkog upravnog okruga.

Naselje datira još iz doba Rimskog carstva. Srednjovekovni naziv naselja je Glubočica.

Legenda kaže da se ispod brda u blizini sadašnjeg grada nalazilo jezero, te da je došlo do njegovog isušivanja i da je tu iznikla biljka leska (lešnik), po kojoj je grad pre više od 700 godina dobio ime. Sadašnje ime grada kao ime naseljenog mesta prvi put se pominje 1308. godine u Povelji Kralja Milutina.

Tokom NATO bombardovanja SRJ 1999, Leskovac i okolina su skoro svakodnevno bombardovani. U toku jednog naleta, 12. aprila 1999, pogođen je železnički most u Grdeličkoj klisuri i putnički voz, koji je u tom trenutku prelazio preko mosta. U ovom napadu stradalo je nekoliko desetina civila.

U Leskovcu se nalazi Narodna biblioteka Radoje Domanović koja je nastala iz Gradske čitaonice osnovane 1869. godine. Biblioteka je 1961. godine određena za matičnu biblioteku Jablaničkog okruga. Biblioteka danas poseduje preko 80.000 knjiga i drugih publikacija raspoređenih u različite sektore, među kojima su pozajmno i dečje odeljenje, fond strane knjige, kao i zavičajno odeljenje koje je osnovano 2012. godine kao legat i koje nosi ime po Nikolaju Timčenku i broji preko 15.000 naslova

U Leskovcu je 2. maja 1948. godine osnovan Narodni muzej, koji se sastojao iz tri odeljenja — etnografsko-arheološkog, narodnooslobodilačke borbe sa radničkim pokretom  i Muzeja tekstilne industrije. Muzej se zatim preselio u novu zgradu 10. maja 1974. godine, čime je otvorena mogućnost za razvoj muzejske delatnosti, a danas u svom sastavu ima više odeljenja i to za arheologiju, istoriju, istoriju umetnosti, etnologiju, konzervaciju i izradu suvenira.