Red vožnje Podgorica do INĐIJA
Pogledaj red vožnjeO stanici Podgorica
Autobuska stanica Podgorica se nalazi na Trgu Golootočkih žrtava, na 900 m udaljenosti od centra glavnog grada Crne Gore. Sa preko 300 polazaka dnevno, 100 prevoznika i preko milion korisnika usluga godišnje autobuska stanica Podgorica predstavlja najznačajniji autobuski terminal u Crnoj Gori.
Autobuska stanica se graniči sa Železničkom, a u neposrednoj blizini stanice se nalaze hotel "Terminus" i veliki šoping centar "Mall of Montenegro".
Brojni sadržaji koji su dostupni putnicima i građanima - kafei, prodavnice, restoran, pošta, banka, rent-a-car, parking, turističke agencije, ATM automati, platni terminali, čuvanje prtljaga, WiFi, javno kupatilo, a posebno ljubazno i posvećeno osoblje, čine autobusku stanicu Podgorica "Mjestom dobrih putovanja".
Pored usluga brojnih taksi službi, putnici mogu koristiti i liniju 6A gradskog prevoza (Željeznička stanica - Zlatica) koja vozi u najuži centar grada do hotela "Crna Gora" i Crnogorskog narodnog pozorišta.
Važne informacije
Autobuska stanica Podgorica
Adresa: Trg Golootočkih žrtava 1, 81000 Podgorica
Radno vreme: 00:00 - 24:00 h
Broj telefona: +382 (0)20 620 430
e-mail: autobuskastanica@intours.me
Informacije:
- radno vreme: 00:00-24:00
- broj telefona: +382 (0)20 620 430
Garderoba:
- radno vreme: 06:00-22:00
- cijena po komadu prtljaga za svaki započeti sat: 1€
- dnevna usluga čuvanja prtljaga, po komadu, iznosi 4€
S obzirom da je pristup peronima kontrolisan, na perone se ulazi kupovinom autobuske karte ili posebne peronske karte. Cena peronske karte je 1,00€.
Gradski prevoz
- Linija 1 Botun - Masline
- Linija 1_B Kakaricka Gora - Zabjelo
- Linija 3 Autobuska stanica - Tološi
- Linija 4 Konik - Tološi
- Linija 5 Konik – Gornja Gorica
- Linija 6A Trg Golootočkih žrtava - Stara Zlatica
- Linija 8/53 Stari Aerodrom – Beri
- Linija 9 Zabjelo - Zagorič
- Linija 10 Zabjelo-Murtovina-Mosor-Doljani
- Linija 11 Autobuska stanica - Manastir Morača PROBNA LINIJA
- Linija 12 Autobuska stanica - Bioče
- Linija 13 Autobuska stanica - Veruša
- Linija L15/L7 Stari Aerodrom - Mareza
- Linija 16 Trg Golootočkih žrtava - Dahna
- Linija 18 Zabjelo - Blok VI
- Linija 19 Konik - Blok VI
- Linija 20 Rogami - Kokoti
- Linija 21 Zabjelo - Zlatica - Smokovac
- Linija 23 Autobuska stanica - Spuž
- Linija 30 Autobuska stanica - Kuće Rakića
- Linija 38 Crveni krst (A) - Pričelje (B) probna linija
- Linija 51 Autobuska stanica-Kamenica-Pprogonovići
- Linija 52 Autobuska Stanica-Beri-Buronji
- Linija 54_B Berska ulica - Autobuska stanica
- Linija 55 Trg Golootočkih žrtava - Grbavci
- Linija 62 Trg Golootočkih žrtava - Kuči
O destinaciji INĐIJA
Inđija je gradsko naselјe i sedište opštine Inđija u Sremskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 26025 stanovnika. Zajedno sa Srbima koji čine većinski deo, na teritoriji Opštine žive još Hrvati, Mađari, Slovaci, Ukrajinci, Romi, Makedonci, Rusini, Rusi, Bošnjaci, Bugari, Česi i drugi. Grad Inđija administrativno pripada Sremskom okrugu u Vojvodini. Inđija je železnička raskrsnica Srema. Kroz Inđiju prolazi železnička pruga Beograd-Novi Sad-Subotica, te Beograd-Stara Pazova-Ruma-Sremska Mitrovica. Pored Inđije prolazi i međunarodni auto-put Beograd-Novi Sad-Subotica-Budimpešta.
Od reke Dunav i naselјa Stari Slankamen, udalјena je 19 km. Od aerodroma Nikola Tesla udalјena je oko 40 km.
Inđiju prvi put pominje despot Jovan Branković 1496. godine, ali sasvim sigurno je da su lјudi ovde živeli pre 1455. Dok je bila pod vlašću Osmanskog carstva, u Inđiji su živeli pretežno Srbi. 1717. godine, Inđijom je zavladala Habzburška dinastija, pa je grad postao feudalna oblast pod Markom Pejačevićem.
Srednjovekovna Inđija bila je smeštena nešto severnije od današnje. Današnju Inđiju osnovali su Srbi iz Beške 1746, kada je grad brojao 60 kuća. 1791. godine, grad već broji 122 kuće i 1.054 stanovnika. Početkom XIX veka, Nemci i Česi naselјavaju Inđiju, a krajem istog veka dolaze i Mađari.
Razvoj Inđije je usko povezan i sa razvojem železničke infrastrukture, koja se razvila 1883. godine iz tri pravca: od Subotice sa severa, od Sremske Mitrovice preko Rume sa zapada, te od Beograda sa jugoistoka. Tako je Inđija postala železnička raskrsnica Srema, kao i cele Vojvodine.
Različiti rajmovi počeli su da se održavaju početkom XIX veka, u vreme kada je osnovana državna poštanska služba. Telegraf počinje da radi u Inđiji 1850. godine, a poštanski prenos novca započet je 1886. godine. Prva banka je osnovana 1897. godine, kao i prva trgovačka škola.
Prva elektrana u Inđiji počinje sa radom 1911. godine. Industrijski napredak u Inđiji je započet osnivanjem mlinova sredinom XIX veka. Prvi veći mlin na paru, kapaciteta od deset vozila pšenice na dan, napravila je kompanija iz Budimpešte, 1890. godine. Posle mlinova, sledile su razne fabrike. Tradicija proizvodnje nameštaja i tepiha, započeta je 1876. godine. Na početku XX veka, osnovana je poznata fabrika za proizvodnju krzna.
U ovom periodu Inđija postaje tradicionalna odrednica za trgovinu i centar uspešnih trgovinskih kompanija.
Prvi moderan put u Srbiji, prolazio je kroz Inđiju još 1939. godine.
Između dva svetska rata, Inđija je bila najrazvijenije mesto u Vojvodini, kao i duhovni i kulturni centar Nemaca u Sremskom regionu. Posle 1944. godine i novih seoba, Inđija ponovo postaje naselјena uglavnom Srbima.
Nakon Drugog svetskog rata, osnovane su mnoge nove fabrike, za široku proizvodnju; od prehrambenih proizvoda, tekstila, građevinskog materijala, pa do industrije za obradu metala. Šezdesetih godina XX veka, u Inđiji naglo raste broj malih i srednjih preduzeća.