Red vožnje POŽEGA do NIKŠIĆ
Pogledaj red vožnjeO destinaciji NIKŠIĆ
Autobuska stanica Nikšić nalazi se u ul Gojka Garčevića.Za posjetioce koji u Nikšić dolaze autobusom, Autobuska stanica predstavlja idealnu polaznu tačku za upoznavanje grada. Smještena je u blizini željezničke stanice i na svega nekoliko minuta hoda od gradskog centra.
Od autobuske stanice do Trga slobode, glavnog gradskog trga, stiže se za približno 5–10 minuta lagane šetnje. Trg predstavlja centralno mjesto okupljanja, sa brojnim kafićima, restoranima, prodavnicama i spomenicima.
U neposrednoj blizini centra nalaze se najznačajnije gradske znamenitosti. Nastavkom šetnje prema Trgu Šaka Petrovića posjetioci mogu obići Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog i Dvorac kralja Nikole, u kojem se nalazi Zavičajni muzej. Ljubitelji istorije mogu nastaviti obilazak prema tvrđavi Bedem, ostacima starog Onogošta, koja pruža lijep pogled na grad.
Većina ovih lokacija može se obići pješice, bez potrebe za korišćenjem dodatnog prevoza. Za udaljenije atrakcije, poput Krupačkog i Slanog jezera, preporučuje se korišćenje taksi prevoza ili sopstvenog automobila.
Nikšić je grad i sjedište istoimene opštine u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2023. bilo je 65.805 stanovnika, te je prema tome Nikšić drugi grad po broju stanovnika u Crnoj Gori. Površina opštine je 2.065 km2, što Nikšić čini teritorijalno najvećom opštinom u Crnoj Gori i bivšoj Jugoslaviji. Nalazi se usred Nikšićkog polja, u blizini brda Trebjese.
O gradu
Stari grad Onogošt, nastao u IV vijeku kao rimsko vojno utvrđenje Anderba (castrum Anderba) u Nikšićkom polju, kao raskrsnici važnih putnih pravaca koji su povezivali uže teritorije i susjedne oblasti, dobro situiran na prirodnom stjenovitom humku u polju između Studenačkih glavica i Trebjese, živio je kroz tri velika perioda ljudske civilizacije. Ime Onogošt, je od Istočnih Gota i imena njihove tvrđave Anagastum (podignute po osvajanju, na mjestu rimske Anderbe, nakon 459. godine). Po Milanu Šuflaju, na 114. str. knjige Srbi i Arbanasi, u fusnoti piše: „Materijalna uspomena na tu vladavinu (Gota) jest sredovječna tvrđava Anagostum, Onogastum, danas Onogošt, Nikšić u Crnoj Gori.” Kod arhiđakona Tome, pak, Goti su Slaveni. Kroz vjekove biva rušen, obnavljan i dograđivan, mijenjajući izgled i gospodare, svjedočeći o krupnim društvenim i istorijskim kretanjima i promjenama vremena u kojima je opstajao i kao rimski kastrum, i kao objekat u sistemu odbrane čitave oblasti u srednjem vijeku, kao centar Župe u vrijeme procvata srpskih država i, napokon, kao utvrđeni turski grad. Od svog nastanka gotski Anagastum i srednjovjekovni Onogošt bio je aktivna tvrđava sve do odlaska posljednjih osvajača.
Zidovi grada vremenom postaju tijesni za sve one koji su u njemu tražili utočište, pa se počinje sa gradnjom ispod gradskih zidina i spontano nastaju prva naselja u polju — začeci današnjeg grada. Zato se postanak i razvoj grada moraju vezati za staru gradsku tvrđavu i pored činjenice da je, još mnogo prije njenog nastanka, negdje u nikšićkom polju postojala rimska naseobina Anderba, koja je netragom nestala i o čijoj lokaciji nema neposrednih izvora.
Car Stefan Uroš V je u Onogoštu 22. avgusta 1362. potpisao mir sa Dubrovnikom, nakon rata sa Vojislavom Vojinovićem. Ovuda je prolazio karavanski put iz Dubrovnika, mjesto je bilo poznato po klobučarskom zanatu - proizvodnji kapa. Od 1378. prelazi u bosansku sferu, pripada Sandalju Hraniću i njegovom sinovcu Stefanu.
Pod uticajem pokretanja Prvog srpskog ustanka, u leto 1805. pokret hercegovačkih Srba pojavio se u Nikšiću.[4] Na to su Turci reagovali slanjem 10.000 vojnika na čelu sa pašom Kauzlarićem da uguše pobunu. Nikšićani su se oslanjali i sarađivali sa harambašama iz Popova, Trebinja i Šume i računali su da bi se 19.000 Srba moglo dići na ustanak, dok je oružje trebalo da stigne iz Rusije, preko Grčke. Poslje gušenja ustanka od strane Turaka, u kojima su vjerovatno učestvovali Slaveni Muslimani, nije bilo više pomena u istorijskim izvorima.[4]
Oslobođenje od Turaka 1877. godine, kojim je komandovao i Mašo Vrbica, dovodi nove naseljenike, daje nove impulse, osjeća se novi duh, pokazuje se volja i riješenost za „novo dobro Crne Gore, koja će se, pored starodrevnog junaštva, ovjenčati još i zracima kulture i civilizacije”. Ovakva orijentacija značila je želju za novim gradom pored „stare i trule” turske kasabe. Ta želja je ostvarena izradom prvog regulacionog plana 1883. godine koji predstavlja osmišljen koncept formiranja grada čvrste urbane strukture primjenom modela na renesansno — baroknoj šemi idealnih gradova.Plan je po nalogu kralja Nikole izradio inženjer Josip Slade.Prve tri decenije nakon donošenja plana karakteriše izraziti privredni i društveni uspon, razvoj zanatstva i trgovine, nastajanja niza kulturnih i prosvjetnih ustanova i društava i intenzivna urbanizacija. Grad je formirao svoju okosnicu, a izgradnjom niza reprezentativnih objekata (Saborna crkva, Dvorac kralja Nikole, kompleks parkova, Carev most u Nikšiću) uspostavljeni su važni gradski reperi. Izgrađen je gradski trg sa šest ulica koje se u njega ulijevaju i formirano nekoliko stambenih blokova duž uličnih poteza. Kuće su prizemne ili jednospratne, jednostavne, mirne i skladne arhitekture, bez posebnih arhitektonskih vrijednosti, ali sa odlikama vrijedne urbane i ambijentalne cjeline.
Austrija je početkom januara 1916. godine aeroplanima bombardovala Nikšić, pri čemu je bilo 150 ranjenih i poginulih. Prvi voz, dočekan pucanjem prangija, stigao je u Nikšić iz Bileće 12. jula 1938. Pruga uskog kolosijeka je građena tri godine.Poslije oba svjetska rata obnovljene su porušene građevine i nicale nove, podizana zavjesa na pozorišnoj sceni, štampane knjige, novine i časopisi. Naročito poslije Drugog svjetskog rata Nikšić je desetorostruko porastao i postao jedan od industrijskih centara Crne Gore i značajno središte umjetničkog i kulturnog stvaralaštva i brojnih prosvjetnih ustanova.