Red vožnje PRIŠTINA do ĐAKOVICA
Pogledaj red vožnjeO stanici PRIŠTINA
Priština (na albanskom jeziku: Prishtina, na ćirilici Приштина) je najveći grad na Kosovu. Priština je upravni, kulturni, obrazovni i privredni centar.
Broj stanovnika u Prištini kreće se oko 200.000, dok šire gradsko područje broji oko 470.000 stanovnika. Etničku većinu čine Albanci, dok su manjine Srbi, Bošnjaci, Romi i Turci. Priština ima svoj univerzitet i međunarodni aerodrom.
Površina koju Priština zauzima je 230 km². Nalazi se na sjeveroistočnom dijelu Kosova blizu planine Goljak. Iz Prištine se vrlo dobro vidi Šar Planina, koja se nalazi nekoliko kilometara južno od Prištine. Grad se nalazi uz manje gradove Obilić i Kosovo Polje. Takođe, nekoliko kilometara južno od grada se nalazi i jezero Badovac.
Priština je raskrsnica četiri državne ceste koje se pružaju prema Prizrenu na istoku (i dalje prema granici sa Albanijom), sjeveru prema Kosovskoj Mitrovici (i dalje prema granici sa Srbijom), te dvije ceste prema jugu - jedna prema glavnom gradu Republika Makedonije Skoplju, a druga prema Preševu, gradu na krajnjem jugu Srbije. Autoput broj 7 koji je većim dijelom izgrađen i povezivaće Prištinu sa Prizrenom, ulaziće u grad sa njegove zapadne strane.
O destinaciji ĐAKOVICA
Đakovica (alb. Gjakovë, Gjakova) je grad i sedište istoimene opštine u u Srbiji, koje se nalazi u jugozapadnom delu Kosova i Metohije i pripada Pećkom upravnom okrugu. Prema popisu iz 2011. godine bilo je 40.827 stanovnika.
Grad je dobio ime po malo poznatom gospodaru i vazalu Vuka Brankovića — Jakovu, koji je ovde imao svoj posed. Sačuvan je njegov novac sa natpisom „Iakov“. Izvedeno je iz toga "Đakov". Đakovica se kao naselje gradskog tipa formirala u srednjem veku. Njen geografski položaj je bio veoma pogodan za kasniji napredak zanatstva i trgovine.
U Đakovici postoje osnovne i srednje škole u kojima je moguće obrazovanje isključivo na albanskom jeziku, a nizak životni standard nepovoljno utiče na kvalitet obrazovanja.
Prema 1981. godine grad je bio većinski naseljen Albancima. Nakon rata 1999. godine Srbi i Crnogorci napuštaju Đakovicu.