Red vožnje ŠIBENIK do HELSINGBORG

Šibenik je najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, glavni grad te kulturno, obrazovno, upravno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije.

Prvi put se spominje na Božić 1066. u darovnici Petra Krešimira IV., pa se naziva i Krešimirovim gradom. Do epidemije kuge polovicom 17. stoljeća bio je najveći grad na cijeloj istočnoj obali Jadrana. Šibenik je de facto bio glavni grad Hrvatske od prosinca 1944. do svibnja 1945. Značajan je i kao mjesto osnivanja Hrvatske ratne mornarice.

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti 2000. godine uvrštena je u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa kojoj se 2017. godine, na tom popisu, pridružila i utvrda sv. Nikole.

Šibenik se nalazi na 43˚44' sjeverne zemljopisne širine i 15˚55 istočne zemljopisne dužine. Reljef karakterizira vrlo razvedena obala, širok pojas zaleđa primorsko-dinarskog krša Zagore, brdsko-planinski prostor sa zavalom Plavno i plodnim poljima u kršu, Kninsko, Kosovo i Petrovo polje te sjevernom zaravni Bukovica s Prominom, kanjonom rijeka Krke i Čikole te Miljevcima.

Postoji više tumačenja o tome kako je Šibenik dobio ime te da u znanosti još ni jedno tumačenje njegovog imena nije prihvaćeno kao sigurno i točno. Juraj Šižgorić u svom jednom djelu opisuje naziv i položaj Šibenika, o kojem kaže da je grad nazvan tako jer je okružen šibama. Ime Šibenik dovodi se u vezu sa šumom posredstvom toponima sibin (Sibinicum), koji se izvlači iz jednog augmentativnog kasnolatinskog, odnosno ranoromanskog oblika silvona, silvonae ili silvone. Naziv sibin je pokrivao užu mikroregiju Šibenika, po i oko uzvisine na kojoj se nalazila tvrđava sv. Mihovila.

Turizam se u Šibeniku posljednih godina stalno razvija i broj gostiju iz godine u godinu sve više raste. Najviše turista koji ljetuju na šibenskoj rivijeri odsjeda u hotelima u hotelskom naselju Solaris ili pak u nekoliko kilometara udaljenim Vodicama, Primoštenu, Rogoznici ili na otocima poput Zlarina ili Prvića.

Helsingborg je grad i opština koja se nalazi u Skåneu (Skaniji), južnoj Švedskoj, na najužem dijelu Eresunda. Udaljen je od danskog grada Helsingera 4 km, do koga je svakih dvadeset minuta moguć prevoz brodom. Helsingborg je značajan industrijski grad i ima drugu najveću luku u Švedskoj. Po veličini, Helsingborg je deveti najveći grad Švedske i drugi najveći grad Skanije sa 91.640 stanovnika. Grad je osnovan 1086. godine, što ga čini jednim od najstarijih gradova Skandinavije. Vjeruje se da je ovo područje bilo naseljeno već krajem 10. vijeka.

Prve građevine Helsingborga bile su tri crkve: Crkva svetog Klementa, Crkva svetog Petra i Crkva svetog Olaja. U 12. vijeku sagrađen je gradski dvorac i oko njega okrugli toranj, čiji su zidovi imali dubinu od 4 m. U 14. vijeku ljudi su se počeli naseljavati na obali. Tada je podignuta Crkva svete Marije i gradski dvorac se pregradio u tvrđavu, visoku 35 m, koja i dan-danas postoji (restaurisana 1893-1894. godine). Helsingborg je u ovo vrijeme bio jedan od značajnijih gradova Danske.

1332. godine švedski kralj Magnus Erikson zauzeo je Helsingborg i dao ga u zalog za 34.000 maraka srebra. U 17. i 18. vijeku grad je veoma oštećen i veliki dio stanovništva je izbjegao u dansko-švedskim ratovima. 1658. godine Helsingborg je pripao Švedskoj. Danci su zatim nekoliko puta pokušali zauzeti grad, ali bez uspjeha. Ovo vrijeme je prožeto ratnim stanjem, širenjem švedskog utjecaja i ekonomske stagnacije, pa je Helsingborg 1770. godine imao samo 1.300 stanovnika. Međutim, u drugoj polovini 19. vijeka Helsingborg se počinje znatno oporavljati.

Danas je Helsinborg savremeni grad sa posebno razvijenom industrijom. Posljednje dvije decenije posebno se razvijaju trgovina, usluge i turizam.

Grad je veoma važno saobraćajno čvorište u Skandinaviji. U njemu je druga po veličini luka u Švedskoj.

Jedan od 4 bratska grada Helsingborgu je i hrvatski Dubrovnik.