Red vožnje ŠIBENIK do LESKOVAC

Šibenik je najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, glavni grad te kulturno, obrazovno, upravno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije.

Prvi put se spominje na Božić 1066. u darovnici Petra Krešimira IV., pa se naziva i Krešimirovim gradom. Do epidemije kuge polovicom 17. stoljeća bio je najveći grad na cijeloj istočnoj obali Jadrana. Šibenik je de facto bio glavni grad Hrvatske od prosinca 1944. do svibnja 1945. Značajan je i kao mjesto osnivanja Hrvatske ratne mornarice.

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti 2000. godine uvrštena je u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa kojoj se 2017. godine, na tom popisu, pridružila i utvrda sv. Nikole.

Šibenik se nalazi na 43˚44' sjeverne zemljopisne širine i 15˚55 istočne zemljopisne dužine. Reljef karakterizira vrlo razvedena obala, širok pojas zaleđa primorsko-dinarskog krša Zagore, brdsko-planinski prostor sa zavalom Plavno i plodnim poljima u kršu, Kninsko, Kosovo i Petrovo polje te sjevernom zaravni Bukovica s Prominom, kanjonom rijeka Krke i Čikole te Miljevcima.

Postoji više tumačenja o tome kako je Šibenik dobio ime te da u znanosti još ni jedno tumačenje njegovog imena nije prihvaćeno kao sigurno i točno. Juraj Šižgorić u svom jednom djelu opisuje naziv i položaj Šibenika, o kojem kaže da je grad nazvan tako jer je okružen šibama. Ime Šibenik dovodi se u vezu sa šumom posredstvom toponima sibin (Sibinicum), koji se izvlači iz jednog augmentativnog kasnolatinskog, odnosno ranoromanskog oblika silvona, silvonae ili silvone. Naziv sibin je pokrivao užu mikroregiju Šibenika, po i oko uzvisine na kojoj se nalazila tvrđava sv. Mihovila.

Turizam se u Šibeniku posljednih godina stalno razvija i broj gostiju iz godine u godinu sve više raste. Najviše turista koji ljetuju na šibenskoj rivijeri odsjeda u hotelima u hotelskom naselju Solaris ili pak u nekoliko kilometara udaljenim Vodicama, Primoštenu, Rogoznici ili na otocima poput Zlarina ili Prvića.

Leskovac je gradsko naselje i administrativni centar istoimene teritorijalne jedinice i Jablaničkog upravnog okruga.

Naselje datira još iz doba Rimskog carstva. Srednjovekovni naziv naselja je Glubočica.

Legenda kaže da se ispod brda u blizini sadašnjeg grada nalazilo jezero, te da je došlo do njegovog isušivanja i da je tu iznikla biljka leska (lešnik), po kojoj je grad pre više od 700 godina dobio ime. Sadašnje ime grada kao ime naseljenog mesta prvi put se pominje 1308. godine u Povelji Kralja Milutina.

Tokom NATO bombardovanja SRJ 1999, Leskovac i okolina su skoro svakodnevno bombardovani. U toku jednog naleta, 12. aprila 1999, pogođen je železnički most u Grdeličkoj klisuri i putnički voz, koji je u tom trenutku prelazio preko mosta. U ovom napadu stradalo je nekoliko desetina civila.

U Leskovcu se nalazi Narodna biblioteka Radoje Domanović koja je nastala iz Gradske čitaonice osnovane 1869. godine. Biblioteka je 1961. godine određena za matičnu biblioteku Jablaničkog okruga. Biblioteka danas poseduje preko 80.000 knjiga i drugih publikacija raspoređenih u različite sektore, među kojima su pozajmno i dečje odeljenje, fond strane knjige, kao i zavičajno odeljenje koje je osnovano 2012. godine kao legat i koje nosi ime po Nikolaju Timčenku i broji preko 15.000 naslova

U Leskovcu je 2. maja 1948. godine osnovan Narodni muzej, koji se sastojao iz tri odeljenja — etnografsko-arheološkog, narodnooslobodilačke borbe sa radničkim pokretom  i Muzeja tekstilne industrije. Muzej se zatim preselio u novu zgradu 10. maja 1974. godine, čime je otvorena mogućnost za razvoj muzejske delatnosti, a danas u svom sastavu ima više odeljenja i to za arheologiju, istoriju, istoriju umetnosti, etnologiju, konzervaciju i izradu suvenira.