Red vožnje ŠID do DONJI MILANOVAC
Pogledaj red vožnjeO stanici ŠID
Šid je gradsko naselje u opštini Šid, u Sremskom okrugu, smešten na padinama Fruške gore.
Nadmorska visina je 104 m. To je sedište najzapadnije opštine Srema, a nalazi se između reke Dunav i obronaka Fruške gore na severu i reke Save na jugu. Oblast na kojoj je izgrađen Šid je voćarsko vinogradarski kraj, sa velikim vinskim podrumom. U sklopu poljoprivrede razvijena je i prehrambena industrija, posebno prerada žita, savremena industrijska klanica (koja je zatvorena kao i većina velikih preduzeća posle demokratskih promena 2000-te) i fabrika za proizvodnju jestivog ulja, kao i tekstilna industrija i trikotaža (takođe zatvorena posle demokratskih promena 2000-te). U gradu se nalazi spomen kuća i galerija poznatog slikara Save Šumanovića. Prema svom položaju, opština privredno gravira Bačkoj Palanci kao većem ekonomskom i kulturnom centru u neposrednoj blizini.
Ovde se nalaze Železnička stanica Šid, Turistička organizacija Šid i Kulturno obrazovni centar Šid.
U Gradu postoji niz ustanova od kulturnog značaja. Najvažniji pravoslavni hram je Crkva svetog Nikole. Ovde se nalaze Crkva Uspenija Presvete Bogorodice u Šidu i Crkva Svetog velikomučenika Kneza Lazara u Šidu. U Šidu deluje Hrvatsko kulturno društvo "Šid" osnovano 2010 godine.
O destinaciji DONJI MILANOVAC
Donji Milanovac je gradsko naselje u opštini Majdanpek u Borskom okrugu. Ovo mesto na samoj obali Dunava, neposredno u blizini veoma značajnog arheološkog nalazišta Lepenski Vir je ujedno i centar Nacionalnog parka Đerdap. Donji Milanovac se ranije zvao Poreč, novo ime je dobio po knezu Milanu Obrenoviću, rano umrlom sinu kneza Miloša.
Lepenski Vir je mezolitsko i neolitsko nalazište na desnoj obali Dunava u Đerdapskoj klisuri. Prve arheološke iskopine su urađene 1965. godine. Najznačajnije iskopine urađene su 1967. kada su pronađene mezolitske skulpture. Sa iskopavanjem je završeno 1971. godine kada je nalazište preneseno 29.7 m više da bi se izbeglo potpljavanje lokaliteta.
Buđenje kulture Lepenskog Vira i uspostavljanje njene svojevrsne umetnosti, otpočinje oko 7000. g. stare ere. Tri faktora - izolacija, promena klime i uvećanje lokalne populacije - bili su odlučujući za ovaj preobražaj. Đerdap - ta najveća klisura Evrope - odvajkada je predstavljala svet za sebe, a posebno u ranom holocenu kad su opustela sva okolna ravničarska područja.
Na Lepenskom Viru se u vremenu 6500-4500 godine stare ere, izdvajaju četiri osnovne faze razvoja: Proto-Lepenski Vir, Lepenski Vir I, Lepenski Vir II i Lepenski Vir III. Prve tri faze predstavljaju lovosakupljačke zajednice, dok je u četvrtoj fazi zastupljen period prvih zemljoradnika i stočara (od 5300. do 4500. godine pre nove ere).