Red vožnje SUBOTICA do LJUBLJANA

Subotica (mađ. Szabadka) je najsjeverniji grad u Republici Srbiji, drugi po broju stanovnika u Vojvodini. Po popisu iz 2002. godine ima 99.471 stanovnika. Nalazi se na 10 km udaljenosti od granice Srbije sa Mađarskom. Administrativni je centar Sjevernobačkog okruga.

Subotica se prvi put pominje 1391. pod mađarskim imenom Zabadka. Godine 1527. Subotica je bila prijestonica kratkotrajne srpske države samoproglašenog cara Jovana Nenada. Osmanlijsko carstvo je vladalo gradom od 1542. do 1686, kada je postala posjed Habzburške monarhije. Od polovine 18. vijeka ime joj je promijenjeno u Sancta Maria, po austrijskoj carici Mariji Tereziji. Ime grada je ponovo promijenjeno 1779. u Maria Tereziopolis, a ime Subotica (Szabadka) joj je vraćeno 1845. Subotica je 1918. ušla u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. 

Grad je smješten u Panonskoj niziji koji ima dugu tradiciju i bogato kulturno naslijeđe. Opština, koja obuhvata grad i 18 prigradskih naselja, prostire se na površini od 1.008 kvadratnih kilometara.

Subotica je, zahvaljući svom geografskom položaju i marljivim žiteljima, tokom vremena postala najznačajniji administrativno-upravni, industrijski, trgovački, saobraćajni i kulturni centar u sjevernoj Bačkoj, a obližnje Palićko jezero je čini i turističko-rekreativnim centrom šireg područja.

U blizini grada je i priključak koji Suboticu povezuje sa Mađarskom na sjeveru i Južnom Evropom preko Beograda na jugu. Takođe, Subotica je željeznički povezana sa cijelom Evropom.

U saobraćajnom pogledu Subotica se, u pravom smislu riječi, nalazi na raskrsnici puteva i pruga. U neposrenoj blizini Subotice prolazi autoput E-75, a u samom gradu se ukrštaju magistralni pravci prema Novom Sadu (M-22.1), Somboru i Kelebiji (Mađarska) (M-17.1), Horgošu (M-22.1) i Senti (M-24)(dio do autoputa E-75 je realizovan, a ostali dio je u planu). Trasa pruge Beograd - Budimpešta prolazi kroz urbano jezgro i tu se račva sa pružnim pravcima prema Somboru, Horgošu, Crvenki i Baji. Sve ove činjenice doprinose svrstavanju Subotice u jedan od značajnijih saobraćajnih čvorova u Republici Srbiji.

Noćni provod

"Club Castrvm", "Saks", "Q bar", "Club Madlen", "The code"

Restorani

"Boss caffe", "Dvor", "Basch house", "Bates", "Gurinović", "Arte del gusto"

Konobe

"Tinel", "Carda kod Antusa"

 

Manifestacije

"Winter fest", "Festival mlade rakije", "Jesenji festival jevrejske kulture", "Subotički polumaraton", "Interetno festival", "Međunarodni filmski festival - Palić"

Smještaj

Popularni hoteli i moteli

Garni Hotel Royal Crown, Artist hotel, Rooms Simke, Garni Hotel IMPERIUM Subotica, Villa Majur

Šoping

STOP SHOP Subotica, Raffles city, Zdrava Priča - Health food store, Mondo butik, Super Shop

Važni telefoni

 Policija 192 

Vatrogasci 193  

 Hitna pomoć 194 i 551-373 

Autobuska stanica ​024/ 555-566 

Turistička organizacija ​024/ 555-566 

 

Ljubljana (njemački: Laibach, italijanski: Lubiana) je glavni i najveći grad Slovenije.  Gradska opština Ljubljana jedna je od 11 gradskih opština u zemlji.

Grad leži na rijeci Ljubljanici, približno 10 km od uliva u Savu. Istoričari se ne slažu o izvoru imena Ljubljana. Po mišljenju nekih izvor treba tražiti u riječi ljubljena, drugi smatraju da je u pitanju staro božanstvo Laburus, treći tvrde da je riječ došla iz latinskog izraza za rijeku koja poplavljuje, aluviana. Neki pak misle da potječe od njemačkog Laubach – mlačni potok.

Rimska naseobina Emona (Colonia Emona (Aemona) Iulia tribu Claudia) nastala je godine 15. naše ere. Ljubljana se prvi put pominje pod današnjim imenom 1144. (kao Laibach) i 1146. (Luwigana). Godine 1220. dobila je prava grada, a 1335. zajedno s ostatkom Kranjske došla u posjed Habsburgovaca. U 1461. postala je sjedište biskupije te se u kasnom srednjem vijeku razvila u kulturno središte Slovenaca. Habsburška vladavina bila je prekinuta samo u razdoblju 1809. – 1813. kada je Ljubljana bila glavni grad francuskih Ilirskih provincija. Godine 1821. grad je bio domaćin Ljubljanskog kongresa.

Poslije raspada Austro-Ugarske 1918. Ljubljana je zajedno s većim dijelom slovenskih zemalja ušla u sastav Kraljevine SHS. Novom administrativnom podjelom 1929. postala je glavni grad Dravske banovine, a nakon Drugog svjetskog rata glavni grad jugoslavenske Socijalističke Republike Slovenije. Ulogu glavnog grada je zadržala i nakon osamostaljenja Slovenije 1991.

U Ljubljani se nalazi približno 30 hektara parkova. Najveći dio te površine zauzima park Tivoli s površinom od 17,5 ha, ostalu površinu dijeli 28 manjih parkova.

Ljubljana ima i botaničku baštu, osnovanu 1810. godine, koja je najstarija slovenska institucija s neprekidnim djelovanjem.