Red vožnje TRST do ŠIBENIK

Trst (tal. Trieste, njem. Triest) je grad u Italiji, na sjeveroistočnoj obali Jadranskog mora.

Trst se nalazi na Tršćanskom zalivu na sjevernom dijelu Jadranskog mora. To je izrazito pogranični grad koji je državnom granicom posve odijeljen od gradske okoline i zaleđa koje pripada Sloveniji, a s Italijom je povezan samo uskim pojasom kopna. Klima je sredozemna.

Veliko je saobraćajno značenje grada, posebno gradske luke. Autoputevi  grad vežu s ostatkom Italije i Slovenijom, ali nedostaje autocestovna veza sa Hrvatskom (planirani smjer Trst-Rijeka). Trst je najveća luka na Jadranskom moru i glavna luka za kontinentski zatvorenu Austriju. Na sjevernom Jadranu postoji konkurencija triju velikih luka (Trsta, Kopra i Rijeke). Postoje planovi o udruživanju luka Trsta i Kopra koje su vrlo blizu i stvaranja velike sjevernojadranske luke.

Glavni trg u Trstu je Trg ujedinjenja Italije (Piazza Unità d'Italia), izgrađen uglavnom tokom Habsburške monarhije, na kojem se nalaze Gradska vijećnica i fontana  4 kontinenta. Značajan je zamak Miramare (Castello di Miramare) građen 1860. godine za nadvojvodu Maksimilijana. Postoje mnoge palate i crkve (značajna je katedrala sv. Justa). Mogu se pronaći i arheološki ostaci iz rimskog doba (značajno je rimsko pozorište). Tu je i čuveno Pozorište Giuseppea Verdija.

Šibenik je najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, glavni grad te kulturno, obrazovno, upravno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije.

Prvi put se spominje na Božić 1066. u darovnici Petra Krešimira IV., pa se naziva i Krešimirovim gradom. Do epidemije kuge polovicom 17. stoljeća bio je najveći grad na cijeloj istočnoj obali Jadrana. Šibenik je de facto bio glavni grad Hrvatske od prosinca 1944. do svibnja 1945. Značajan je i kao mjesto osnivanja Hrvatske ratne mornarice.

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti 2000. godine uvrštena je u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa kojoj se 2017. godine, na tom popisu, pridružila i utvrda sv. Nikole.

Šibenik se nalazi na 43˚44' sjeverne zemljopisne širine i 15˚55 istočne zemljopisne dužine. Reljef karakterizira vrlo razvedena obala, širok pojas zaleđa primorsko-dinarskog krša Zagore, brdsko-planinski prostor sa zavalom Plavno i plodnim poljima u kršu, Kninsko, Kosovo i Petrovo polje te sjevernom zaravni Bukovica s Prominom, kanjonom rijeka Krke i Čikole te Miljevcima.

Postoji više tumačenja o tome kako je Šibenik dobio ime te da u znanosti još ni jedno tumačenje njegovog imena nije prihvaćeno kao sigurno i točno. Juraj Šižgorić u svom jednom djelu opisuje naziv i položaj Šibenika, o kojem kaže da je grad nazvan tako jer je okružen šibama. Ime Šibenik dovodi se u vezu sa šumom posredstvom toponima sibin (Sibinicum), koji se izvlači iz jednog augmentativnog kasnolatinskog, odnosno ranoromanskog oblika silvona, silvonae ili silvone. Naziv sibin je pokrivao užu mikroregiju Šibenika, po i oko uzvisine na kojoj se nalazila tvrđava sv. Mihovila.

Turizam se u Šibeniku posljednih godina stalno razvija i broj gostiju iz godine u godinu sve više raste. Najviše turista koji ljetuju na šibenskoj rivijeri odsjeda u hotelima u hotelskom naselju Solaris ili pak u nekoliko kilometara udaljenim Vodicama, Primoštenu, Rogoznici ili na otocima poput Zlarina ili Prvića.