Red vožnje TRST do BIJELJINA
Pogledaj red vožnjeO stanici TRST
Trst (tal. Trieste, njem. Triest) je grad u Italiji, na sjeveroistočnoj obali Jadranskog mora.
Trst se nalazi na Tršćanskom zalivu na sjevernom dijelu Jadranskog mora. To je izrazito pogranični grad koji je državnom granicom posve odijeljen od gradske okoline i zaleđa koje pripada Sloveniji, a s Italijom je povezan samo uskim pojasom kopna. Klima je sredozemna.
Veliko je saobraćajno značenje grada, posebno gradske luke. Autoputevi grad vežu s ostatkom Italije i Slovenijom, ali nedostaje autocestovna veza sa Hrvatskom (planirani smjer Trst-Rijeka). Trst je najveća luka na Jadranskom moru i glavna luka za kontinentski zatvorenu Austriju. Na sjevernom Jadranu postoji konkurencija triju velikih luka (Trsta, Kopra i Rijeke). Postoje planovi o udruživanju luka Trsta i Kopra koje su vrlo blizu i stvaranja velike sjevernojadranske luke.
Glavni trg u Trstu je Trg ujedinjenja Italije (Piazza Unità d'Italia), izgrađen uglavnom tokom Habsburške monarhije, na kojem se nalaze Gradska vijećnica i fontana 4 kontinenta. Značajan je zamak Miramare (Castello di Miramare) građen 1860. godine za nadvojvodu Maksimilijana. Postoje mnoge palate i crkve (značajna je katedrala sv. Justa). Mogu se pronaći i arheološki ostaci iz rimskog doba (značajno je rimsko pozorište). Tu je i čuveno Pozorište Giuseppea Verdija.
O destinaciji BIJELJINA
Bijeljina je grad i središte istoimene opštine u sjeveroistočnom dijelu Republike Srpske. Površina opštine je 734 km², a ukupni broj stanovnika iznosi otprilike 114.663. Grad je istorijsko središte Semberije i jedan od najbogatijih gradova Bosne i Hercegovine. Kao plodan ravničarski grad čini jedan od centara za proizvodnju i trgovinu hranom. Bijeljina je prepoznatljiva po prostranom centralnom trgu, čiju ljepotu uvećava prijatan ambijent Gradskog parka.
Vlada Republike Srpske je u maju 2012. godine donijela odluku o promjeni statusa opštine Bijeljina kojom je Bijeljina dobila status grada.1992.godine.
Na prostoru opštine Bijeljina za sada najstariji potvrđeni tragovi života ljudi potiču iz mlađeg kamenog doba (5000 - 3000 godina p.n.e.). Takođe su zabilježeni ostaci iz perioda neolita, bronzanog i gvozdenog doba i antičkog perioda. Istraživani su lokaliteti Gradac i Poljoprivredno dobro u Batkoviću, Glavičicama, Kućerine u Dvorovima, Selo u Kojčinovcu, Brodić u Triješnici, a iz antičkog perioda istražena je rimska vila na lokalitetu Prekaja u Brodcu, a u Velikoj Obarskoj je pronađena olovna pločica kultne namjene sa predstavom 'Podunavskih konjanika'.
Najpoznatiji starosrpski i staroslovenski lokalitet kod nas je istražen sa obje strane Bistrika između sela Batković i Ostojićevo i sastojao se od 4 lokaliteta u trajanju između VII i XII veka. Posebno je značajno da je na lokalitetu Čelopek istražen veći kompleks radionica metalurškog naselja gdje su naši preci u VIII vijeku topili gvožđe i proizvodili gvozdene alatke, o čemu jasno svjedoči nalaz gusano - grafitnog lonca koji se čuva u bijeljinskom Muzeju. U ovo vrijeme naselje na Bistriku, verovatnog naziva Bistrica, bilo je bez sumnje centar župe koja je obuhvatila cijelu ravnicu prije nego što je nastala Bijeljina.
Prvo spominjanje imena Bijeljina gubi se u dalekoj prošlosti. U “Ljetopisu popa Dukljanina”spominje se jedna pobjeda zahumskog kneza Bele - Pavlimira protiv Mađara “u ravnici Belina”'. Danas se u nauci smatra da je prvi siguran pomen naselja Bijeljine onaj od 3. marta 1446. kada je ovde opljačkan jedan dubrovački trgovac od strane ljudi Iločkog bana.
Bijeljina je kao rijetko koji grad samo u poslednjih 500 godina čak 2 puta mijenjao kompletno stanovništvo. Prvi put je to bilo sa dolaskom Turaka 1520. godine, a drugi put sa dolaskom Austrijanaca 1716. godine. Po popisu Zvorničkog sandžaka 1533. godine u opustelom Bijeljinskom kraju spominju se samo 4 sela: Četvrtkovište, Mirkovci (Dašnica), Grm (Galac) i Čukojevići (Modran) sa ukupno 55 kuća. Na sledećem popisu iz 1548. popisano je 17 sela sa 772 kuće, od kojih 554 pravoslavnih i 218 muslimanskih. Iz ovog vremena je i najstarija građevina u Bijeljinskoj opštini, a to je duhovni centar Srba ovog kraja - Manastir Tavna, nemanjićka zadužbina.