Red vožnje VERONA do BEČ
Pogledaj red vožnjeO stanici VERONA
Verona, grad na sjeveru Italije broji oko 250 000 stanovnika, drugi je po veličini u pokrajini Veneto. Klima u Veroni je izmijenjeno sredozemna sa uticajem kontinentalnog Sjevera. Zime su izrazito hladne sa puno magle, a ljeta veoma topla.
Verona je dugo bila pod rimskom vlašću,osnovana je u četvrtom vijeku p.n.e. 1107. godine postaje nezavisna država, mada je relativno brzo dospjela pod uticaj država sa sjevera Italije. Nakon pada Napoleona postaje glavno vojno uporište. 1866. pripada zvaničnom sastavu ujedinjene Italije.
Pored toga što ga nazivaju „Gradom romantike“ Verona se može pohvaliti velikim brojem (više od 50) sačuvanih crkava romanskog, gotskog i renesansnog stila, mostovima, raskošnim vrtovima i veličanstvenim palatama.
Kao i većina gradova u Italiji, Verona je biser srednjovjekovne arhiktekture i umjetnosti. Takođe je savršen spoj urbanog stila s antičkim, renesansnim primjesama. Zbog vrijednosti i značaja brojnih istoriskih zgrada, Verona se nalazi na UNESCO-voj listi svetske baštine. Dok drugi gradovi u Italiji privlače turiste iz cijelog svijeta istoriskim pričama i raskošnim građevinama, Verona ima nešto više, priču o Romeu i Juliji, najljepšu ljubavnu priču. Melodrama Viljema Šekspira o Romeu i Juliji, koji su za svoju ljubav žrtvovali živote, postala je simol ovog grada koji svake godine privuče oko tri miliona turista.
Među brojnim znamenitostima, naročito je privlačan rimski teatar Arena, sagrađen u prvom vijeku imao je 22.000 mjesta što govori da je po veličini treci teatar u Italiji. Arena je danas središte operskih i pozorišnih pedstava. Ostaci gradskih zidina iz 265. godine se nalaze uz samu Arenu.
Kuća porodice Kapuleti koja datira iz 13. vijeka, poznatija kao Julijina kuća. Ukrašena gotskim prozorima i balkonom sa kojeg je Julija razgovorila sa Romeom.
Kuća porodice Monteki, Romeova kuća datira iz 13. vijeka i nije otvorena za posjete jer se nalazi u lošem stanju.
Crkva San Zeno Mađore,bogato ukrašena, koja se smatra najvažnijom romanskom građevinom Verone i sjeverne Italije podignuta je u petom vijeku.
Gotska crkva Santa Anastazija i crkve Santa Marija Antika su crkve sa zanosnom arhitekturom.
Palatu del Kapitano, muzej u kom se čuvaju mnoga vrijedna djela italijanskog slikarstva i grobnice porodice Saliđeri iz 14. vijeka.
Most Kastalvekio dug metara, poznat kao most Skligeri građen je u periodu od 1354. do 1356. godine. I to od strane Kangrande II dela Scala.
Nakon uživanja u kulturi i istoriji opustite se uz jezero Garda, ujedno najveće jezero u Italiji i zabavnom parku Gardalandu.
O destinaciji BEČ
Beč je glavni grad i ujedno jedna od saveznih država Austrije. Beč je 10. najveći grad Evropske unije, daleko najveći grad Austrije i njeno političko, ekonomsko i kulturno središte.
Leži na Dunavu u najistočnijem dijelu Austrije, nedaleko od granice sa Slovačkom, Mađarskom i Češkom. Istorija Beča počinje prije oko četiri milenijuma, čime se područje grada svrstava među najstarije ljudske naseobine na svijetu, na raskršću putnih pravaca sjever-jug, povezujući Baltik sa Jadranom, i zapad-istok, povezujući zapadnu Evropu sa Balkanom i dalje Azijom. Bio je sjedište imperatora Svetog rimskog carstva, glavni grad Austrijskog carstva, te Austrougarske monarhije kada je i dostigao svoj vrhunac krajem XIX vijeka i sa oko dva miliona stanovnika predstavljao četvrti grad po veličini na svijetu (poslije Londona, Pariza i Njujorka), kulturno središte, luku, industrijski i trgovački centar.
Beč je oduvijek predstavljao raskrsnicu puteva između zapada i istoka, pravcem Dunava između centralne i jugoistočne Evrope, i na ruti najstarije evropske trase između juga i sjevera, na Putu ćilibara. Ovakav položaj grada pogodovao je prvenstveno razvoju trgovine i putne infrastrukture, a potom i ne manje značajnim kulturnim uticajima i prilivu stanovništva iz raznih regiona Evrope.
Grad nosi i epitet muzičke prestonice svijeta u kojoj su živjeli i stvarali kompozitori kao što su Mocart i Betoven i jednog od najznačajnijih kulturnih centara starog kontinenta.
Na osnovu studije konsultantske firme za ljudske resurse Mercer o kvalitetu života u svjetskim metropolama Beč je 2015. proglašen najboljim gradom za život na svijetu.
Period baroka i klasicizma
XVIII vijek bio je zlatno doba za građevinarstvo i izgradnju, period uspona i procvata Beča. Došlo je do potpune rekonstrukcije građevina i gradskih cjelina u stilu baroka (Vienna gloriosa), te su tako izgrađeni mnogobrojni dvorci i palate za plemiće od kojih su najpoznatije palata Šenbrun (Schloss Schönbrunn), Lihtenštajn (Liechtenstein), Švarcenberg (Schwarzenberg) kao i Belvedere (Schloss Belvedere), raskošna palata sagrađena za austrijskog princa Eugena Savojskog.
Sa procvatom grada i gradskog života, Beč je ubrzo postao i jedan od najvažnijih kulturnih centara Evrope, najviše na polju klasične muzike čiji su najznačajniji predstavnici Jozef Hajdn, Volfgang Amadeus Mocart, Ludvig van Betoven i Franc Šubert.
Od 1804. godine Beč je glavni grad novouspostavljenog Austrijskog carstva (1804—1864), da bi u njemu 1806. godine bilo proglašeno ukidanje Svetog rismog cartsva. Nakon pada Napoleona, u Beču je 1814/1815. održan čuveni Bečki kongres kojim je uspostavljena nova politička mapa Evrope.
Kultura
Umjetnost i kultura imaju dugu tradiciju u Beču. Posebnu vrijednost i međunardni značaj ima kulturno stvaralaštvo na polju muzike čiji su utemeljitelji bili svjetski poznati kompozitori i muzičari. U svjetskim razmjerama poznati su Bečki valcer, Hor bečkih dječaka, tradicionalne muzičke manifestacije kao što je Novogodšnji koncert bečke filharmonije, bečki balovi, kao i mnogobrojna kulturna zdanja poput Opere i mnogobrojnih gradskih pozorišta, galerija i muzeja. Beč je poznat i na polju literarnog stvaralaštva, alternativnih formi kulturnog izražavanja, boemstvu, tradicionalnoj kuhinji i mnogobrojnim kafeima.
Važni pravci, tj. kulturni krugovi i institucije u gradu bili su Bečka škola muzike (prva), Druga bečka škola muzike, Bečki krug filozofa, Bečka literarna grupa, Bečka škola fantastičnog realizma u slikarstvu i Austrijska škola ekonomista.
Beč važi za svjetski glavni grad muzike jer su u njemu radili i vijekovima stvarali kompozitori koji su dali presudan pečat svjetskoj muzičkoj sceni, prije svega na polju klasične muzike. Najpoznatiji predstavnici iz grupe bečkih klasičara (1780—1827) su Jozef Hajdn, Volfgang Amadeus Mocart, Ludvig van Betoven, Franc Šubert, Franc List, Johanes Brams, Johan Štraus (mlađi), Johan Štraus (stariji), Gustav Maler kao i članovi Druge bečke škole početkom XX vijeka Arnold Šenberg, Anton Vebern, Alban Berg i Ernst Krenek.
Orkestar Bečke filharmonije, kome prilaze i članovi ansambla Državne opere, proglašen je 2006. godine najboljim evropskim orkestarskim sastavom po mišljenju međunarodnih muzičkih stručnjaka.
Od 2001. godine kulturno-istorijsko jezgro Beča je na listi centara kulturne baštine od posebnog značaja i pod zaštitom Uneska.
Muzeji
Istorijski najznačajniji muzejski eksponati danas se čuvaju u zdanju Hofburga. Među najznačajnijima su riznica Habsburške dinastije, dio čitave kolekcije sabranih eksponata od prvorazrednog značaja među kojima se ističe kruna Svetog rimskog carstva i carska kruna Austrijskog carstva. Ovdje se nalazi i Sisi-muzej, posvećen austrijskoj carici Elizabeti i Nacionalna biblioteka Austrije.
Čuvena Albertina pripada takođe dvorskom kompleksu Hofburga. Ovaj muzej obuhvata impozantnu zbirku grafika sa oko 65 hiljada crteža i više od milion grafika što je čini najvećom na svijetu. U novom dijelu kompleksa Hofburga nalazi se Efeski muzej koji predstvalja deo Muzeja istorije umjetnosti, kolekcija starih muzičkih instrumenata kao i zbirka dvorskih lovačkih trofeja.
Bečki Kvart muzeja predstavlja jedan od najvećih kulturnih, muzejskih kompleksa na svijetu. On obuhvata Muzej moderne umjetnosti (MUMOK), Leopoldov muzej u kome se nalazi impozantna zbirka djela Egona Šilea pored kolekcija djela iz doba Bečkog secesionizma, moderne i austrijskog ekspresionizma (Gustav Klimt, Oskar Kokoška i drugi), Galerija umjetnosti, Arhitektonski muzej, Kvart plesa i igara, Atelje 21 i Dječji muzej Zoom.