Čačak je upravno sjedište Moravičkog okruga i nalazi se 140 km južno od Beograda. Čačak se nalazi na kontaktu Šumadije i unutrašnjih Dinarida. Grad zauzima površinu od 636 km² niz tok Zapadne Morave, okružen planinama Vujan (857m) na severu, Ovčar (958 m) i Kablar (885 m) na zapadu i Jelica (929 m) na jugu dok je na istoku otvoren prema kraljevačkoj kotlini. U njegovoj blizini su i planine Suvobor i Maljen koje se nalaze na severozapadu.

Čačak se pod današnjim imenom prvi put pominje 18. decembra 1408. godine u dokumentu Dubrovačkog arhiva. Istorija ovog grada je veoma burna, usled mnogih buna, sukoba i ratova koji su zahvatali ovo područje.

Grad ima bogatu ponudu kulturnih sadržaja. U toku pozorišne sezone aktuelno je gostovanje mnogobrojnih pozorišnih trupa iz cele Srbije u Domu kulture, (koji u svom sklopu ima i Dramski studio, baletsku, likovnu, vajarsku školu). Izložbe, ali i razni nastupi, kulturne i književne večeri izvode se i u galerijama „Nadežde Petrović“ i „Risim“, Narodnom muzeju, Salonu fotografija, Međuopštinskom istorijskom arhivu, prostoru Gradske biblioteke, zgradi Doma učenika i dr. Likovne i vajarske kolonije se održavaju najčešće u Ovčar banji.

Brojne su kulturno-umetničke i zabavno-turističke manifestacije u gradu i bližoj okolini koje privlače veliki broj poklonika etno kulture, izvorne narodne muzike i drugih pratećih sadržaja. Aktuelna umetnička produkcija u gradu može se pratiti i kroz delovanje raznih grupa i udruženja (profesionalnih i amaterskih), zatim privatnih galerija, likovnih radionica, kolonija i mnogobrojnih entuzijasta.

Turizam je jedan od strateških pravaca razvoja grada Čačka i jedna od najznačajnijih privrednih grana. Područje grada Čačka sa Ovčarsko-Kablarskom klisurom, banjama Banja Gornja Trepča, Ovčar Banja i Slatinska Banja, bogato je prirodnim lepotama seoskog područja i spomeničkim nasleđem. Kulturno-istorijski spomenici i arheološki lokaliteti, predmet su interesovanja brojnih turista, a Ovčarsko-Kablarski manastiri su u tom smislu najvredniji, ali i istorijska i umetnička vrednost Rimskih termi i Gradine na planini Jelici. Čačak je prepoznatljiv kao turistička destinacija po očuvanoj arhitekturi, vrednom spomeničkom nasleđu, sa brojnim prirodnim atraktivnostima u okruženju, izbor je turista koji mogu da upoznaju život, tradiciju, običaje i kulturu grada na Zapadnoj Moravi.

Noćni provod

Noćni klub "Padrone", "Naša priča Čačak", "Srpski pab"

Restorani

"Castello", "Petrović", "Kod Brana", "Moravski alasi"

Konobe

"Belvi KN", "Mladost", "Kod Nemca"

Manifestacije

"Etnofest", "Disovo proleće", "Zlatni pojas Čačka", "Sabor frulaša Srbije- Oj Moravo", "Priča- pivo, rok i Čačak"

Smještaj

Popularni hoteli i moteli

"Royal Residence", "Kole", "Garni hotel aveny", "Castello Boutique Hotel", "Beli Dvor"

Šoping

Tržni centar "Partizanka", "Youmart", "Riccone fashion outler", "Shop park"

Važni telefoni

JU “Turistička organizacija Čačka” 342 360, 343 721 

Policija 192, 064/7663-000

Vatrogasna služba 193

Dom zdravlja 032/325-717

Autobuska stanica 032/222 461

Prijepolje je gradsko naselje u Srbiji koje administrativno pripada opštini Prijepolje u Zlatiborskom okrugu. Predstavlja najveći grad Polimlja. Smješten je na ušću Mileševke u Lim, u podnožiju planine Jadovnik. U njegovoj neposrednoj blizini je manastir Mileševa i stari grad Mileševac.

Grad se nalazi na raskrsnici starih karavanskih puteva koji i danas postoje.

Krećući se na jug, uzvodno dolinom Lima, put preko Brodareva vodi ka Bijelom Polju (55km), Mojkovcu, Kolašinu, Podgorici i Baru.

Krećući se na istok, Mileševkom i dalje preko Jadovnika, stiže se do Sjenice (30km), Novog Pazara, Prištine, Skoplja i Soluna.

Krećući se na sjever, niz Lim, stiže se u Bistricu (10km) u kojoj se put dijeli na dva smjera:

prema Priboju (27km) i dalje prema Bosni,

prema Novoj Varoši (30km) i dalje preko Zlatibora ka Užicu, Požegi, Valjevu i Beogradu.

Krećući se ka zapadu, uz Seljašnicu i potom preko Jabuke, put vodi u Pljevlja (30km) i Žabljak.

U Prijepolju je Manastir Mileševa,  jedan od najznačajnijih srpskih manastira poznat kao grobno mjesto svetog Save i čuven po svojoj fresci „Beli Anđeo“, koja je strane putopisce XIX vijeka primorala na toliko divljenje, da joj, prema riječima jednog od njih, ni Đoto nije ravan.

O ljepoti ove freske svjedoči i činjenica da je predstavljala Evropu u prvoj razmjeni satelitskih signala sa Amerikom `60 godina XX vijeka. Pored toga u manastiru se nalazi i freska svetog Save za koju se smatra da je njegov najrealniji prikaz.

Manastir je podigao između 1218. i 1219. godine srpski kralj Vladislav, a danas se nalazi pod zaštitom UNESKO-a.