Smješten u podnožju Orlovog krša, Cetinjski manastir predstavlja duhovnu kolijevku i jedno od glavnih historijskih i kulturnih jezgara Crne Gore. Ovaj manastir sjedište je svih crnogorskih mitropolita, još od vremena kada je njegov osnivač, vladar države Zete -  Ivan Crnojević, premjestio rezidenciju zetskog mitropolita sa ostrva Vranjina na Ćipur.

Gospodar Ivan Crnojević prenio je svoju prijestonicu sa Žabljaka Crnojevića na Obod 1475. godine, a zatim sa Oboda u Cetinjsko polje, gdje će 1482. godine sagraditi dvorac u podlovćenskoj kotlini. Shodno zavjetu koji je dao pred čudotvornom ikonom Bogorodice u njenom hramu u Loretu, dvije godine kasnije podigao je manastir sa crkvom na lokalitetu Ćipur. Taj manastir je 1692. godine uništen pod napadom Sulejman – paše Bušatlije.   

Nedaleko od Ćipura, na mjestu gdje se nalazio dvor dinastije Crnojević, crnogorski mitropolit Danilo Petrović podigao je novi Cetinjski manastir, početkom XVIII stoljeća. U okviru novog manastirskog kompleksa sazidani su temeljni djelovi srušenog manastira na Ćipuru. I ova građevina je stradala u više navrata od strane Turaka, usljed čega je obnavljana i dograđivana više puta, naročito u periodu od 1925. do 1927. godine.

Iznad ulaza u manastir nalazi se ploča na kojoj je uklesan ktitorski natpis Ivana Crnojevića, dok je u okviru unutrašnjeg dijela smještena crkva Rođenja Bogorodice, rezidencija Mitropolita, konaci za monahe, dvorsko groblje i muzej.

Unutar crkve nalaze se grobnice knjaza Danila i njegovog brata, velikog vojvode Mirka, dok se u crkvenoj porti nalaze grobovi vladike Save, Mitrofana Bana, kneginje Darinke i kneginjice Olge kao i dio moštiju Svetog Teodora Stratilana.

Cetinjski manastir sadrži jednu od najbogatijih riznica u kršćanskom svijetu. Njegova najveća svetinja je ćivot Svetog Petra Cetinjskog. U kapeli Svetog Jovana Krstitelja od 1993. godine nalaze se desna Ruka Svetog Jovana Krstitelja, ruka kojom je prema predanju krstio Isusa Krista i čestica Časnog krsta na kom je bio razapet. Takođe, jedno od najvećih blaga koje ova riznica posjeduje su četiri primjerka prve štampane ćirilične knjige kod Južnih Slovena – "Oktoih" kao i mnogi primjerci rukopisa iz perioda od XIII do XVIII stoljeća.