Sagrađen u XVI stoljeću, Manastir Svete Trojice simbolizirao je jedno od glavnih uporišta pravoslavnog stanovništva Crne Gore, Stare Raške i Hercegovačkog sandžaka za vrijeme turske vladavine.

U ćivotu koji se nalazi unutar manastira bilo je položeno tijelo Svetog Save sve do spaljivanja njegovih moštiju na Vračaru 1594. godine, kao i lijeva ruka za koju se vjeruje da je njegova, posredstvom čega je ovaj ćivot izuzetno poštovan od strane svih vjernika i poklonika.

Riznica i biblioteka ovog manastira bogate su mnogim dragocjenostima poput knjiga iz XIII i XIV stoljeća; čuvenog "Šestodnev", koga je još u XVI stoljeću napisao kaluđer Gavrilo Trojičanin; štapa Svetog Save kojim je, po predanju, pronalazio i stvarao izvore; pozlaćeni putir igumana Stefana kao i turskim dokumentima koji svjedoče o povijesti samog manastira i njegovoj imovini.

Manastir je također poznat kao književni centar u kojem su nastali dragocjeni rukopisi koji se nalaze u muzejima širom svijeta kao npr. Vrhobreznički kronograf u Pragu ili “Pljevaljski službenik” koji datira iz XIV stoljeća.