Vozni red BRATISLAVA do BIJELJINA

Bratislava je glavni i najveći grad Slovačke, ima oko 450 000 stanovnika,nalazi se na samoj granici sa Austrijom i Mađarskom. Ovo je jedini glavni grad koji se graniči sa dvije države. Beč i Bratislava, najbliži glavni gradovi u Europi, udaljeni samo 60 km, nekoć su bili povezani električnim tramvajem.

Uz prisustvo reda i standarda zapadnih država u Bratislavi možete osjetiti južnjački i slavenski duh direktnosti, otvorenosti, bohemskog života. Nema gužvi, brzine i tenzije koju osjećamo u većim gradovima. Ugodnost života možete primijetiti na ulici, u gradskom prijevozu, u restoranu...

Prije 1919, bila je poznata kao Prešporok, na slovačkom. Od 1919. godine, nakon Prvog svjetskog rata, grad nosi naziv Bratislava. Ime je stvorio Šefarik u prvoj polovici XIX stoljeća.

Klima u Bratislavi je umjereno kontinentalna. Tijekom ljeta temperatura moze da poraste i do 30 C, povremeno čak i više. Tijekom zime temperature su oko ništice, ali noću, one mogu ići i niže od -10 C. Ukoliko padne snijeg, snježni pokrivač se neće zadržati dulje od par dana.

Na istočnoj obali Dunava nalazi se stari, povijesni dio grada, dok je na zapadu novi moderni dio. Oduvijek je bio jedan od glavnih kulturnih centara srednje Europe. Također je bio središte višestoljetne povijesti i raskrižje brojnih kultura i trgovačkih putova. Danas je najvažnije gospodarsko i kulturno središte Slovačke.

Što posjetiti u Bratislavi:

Bratislavski hrad dvorac na brdu kog često zbog svog neobičnog izgleda nazivaju „naopačke okrenutim stolom“. Dvorac je iz 15. stoljeća, koristio se kao kraljevska rezidencija a zatim kao vojno stanište. Austrijski vojnici su 1811. godine napali dvorac i tada je izgorio do temelja. Obnovljen je 50-tih godina 20.stoljeća, te i dan danas traje rekonstrukcija.

Novi most, most preko Dunava gdje se na samom mostu nalazi restoran NLO na visini 84 metra odakle možete posmatrati grad.

Mihaelov toranj je negdašnja osmatračnica dok se danas u njemu nalazi izložba oružja.

Slavin spomenik se nalazi na vrhu brda sa pogledom na grad i najviše je mjesto u Bratislavi. Podignut je u znak sjećanja na žrtve sovjetske vojske u Drugom svjetskom ratu.

Katedrala St Martin je jedna od najstarijih crkava u Bratislavi. U ovoj katedrali vršile su se krunidbe kraljeva. Na vrhu katedrale nalazi se zlatna kruna.

Primacilni trg sa Primacijalnom palačom, nadbiskupska palača. Na palači se nalazi biskupski šešir, napravljen od željeza, težak 150 kg. Tu su nastupali Mocart, Betoven, List. Napoleon je ovdje potpisao Presburški sporazum u tzv. Dvorani ogledala.

St Clare crkva, gotička crkva koja se nalazi u Klariska ulici i trenutno se koristi kao koncertna dvorana.

Roland Fontana koju je po narudzbi mađaskog kralja Maksimiliana 1527. godine, radio kamenorezc Andreas Luttringer.

Primate palača je trenutačno sjedište gradonačelnika Bratislave.

Crkva svete Elizabete poznatija kao Plava crkva, ukrašena keramičkim cvijetnim pločicama u različitim nijansama plave boje.

Jedna od bratislavskih atrakcija su brojne gradske skulpture, među kojima je Napoleonov vojnik.

Bijeljina je grad i središte istoimene opštine u sjeveroistočnom dijelu Republike Srpske. Površina opštine je 734 km², a ukupni broj stanovnika iznosi otprilike 114.663. Grad je istorijsko središte Semberije i jedan od najbogatijih gradova Bosne i Hercegovine. Kao plodan ravničarski grad čini jedan od centara za proizvodnju i trgovinu hranom. Bijeljina je prepoznatljiva po prostranom centralnom trgu, čiju ljepotu uvećava prijatan ambijent Gradskog parka.

Vlada Republike Srpske je u maju 2012. godine donijela odluku o promjeni statusa opštine Bijeljina kojom je Bijeljina dobila status grada.1992.godine.

Na prostoru opštine Bijeljina za sada najstariji potvrđeni tragovi života ljudi potiču iz mlađeg kamenog doba (5000 - 3000 godina p.n.e.). Takođe su zabilježeni ostaci iz perioda neolita, bronzanog i gvozdenog doba i antičkog perioda. Istraživani su lokaliteti Gradac i Poljoprivredno dobro u Batkoviću, Glavičicama, Kućerine u Dvorovima, Selo u Kojčinovcu, Brodić u Triješnici, a iz antičkog perioda istražena je rimska vila na lokalitetu Prekaja u Brodcu, a u Velikoj Obarskoj je pronađena olovna pločica kultne namjene sa predstavom 'Podunavskih konjanika'.

Najpoznatiji starosrpski i staroslovenski lokalitet kod nas je istražen sa obje strane Bistrika između sela Batković i Ostojićevo i sastojao se od 4 lokaliteta u trajanju između VII i XII veka. Posebno je značajno da je na lokalitetu Čelopek istražen veći kompleks radionica metalurškog naselja gdje su naši preci u VIII vijeku topili gvožđe i proizvodili gvozdene alatke, o čemu jasno svjedoči nalaz gusano - grafitnog lonca koji se čuva u bijeljinskom Muzeju. U ovo vrijeme naselje na Bistriku, verovatnog naziva Bistrica, bilo je bez sumnje centar župe koja je obuhvatila cijelu ravnicu prije nego što je nastala Bijeljina.

Prvo spominjanje imena Bijeljina gubi se u dalekoj prošlosti. U “Ljetopisu popa Dukljanina”spominje se jedna pobjeda zahumskog kneza Bele - Pavlimira protiv Mađara “u ravnici Belina”'. Danas se u nauci smatra da je prvi siguran pomen naselja Bijeljine onaj od 3. marta 1446. kada je ovde opljačkan jedan dubrovački trgovac od strane ljudi Iločkog bana.

Bijeljina je kao rijetko koji grad samo u poslednjih 500 godina čak 2 puta mijenjao kompletno stanovništvo. Prvi put je to bilo sa dolaskom Turaka 1520. godine, a drugi put sa dolaskom Austrijanaca 1716. godine. Po popisu Zvorničkog sandžaka 1533. godine u opustelom Bijeljinskom kraju spominju se samo 4 sela: Četvrtkovište, Mirkovci (Dašnica), Grm (Galac) i Čukojevići (Modran) sa ukupno 55 kuća. Na sledećem popisu iz 1548. popisano je 17 sela sa 772 kuće, od kojih 554 pravoslavnih i 218 muslimanskih. Iz ovog vremena je i najstarija građevina u Bijeljinskoj opštini, a to je duhovni centar Srba ovog kraja - Manastir Tavna, nemanjićka zadužbina.