Vozni red BRČKO do PRIJEPOLJE

Brčko je grad na sjeveru Bosne i Hercegovine. Administracijsko je središte Brčko distrikta. Prema podacima popisa stanovništva 2013. godine, u gradu Brčko je popisano 43.859 lica, a u cijelom distriktu Brčko 93.028 žitelja.

Grad Brčko je smješten u Posavini, na desnoj obali rijeke Save, odnosno na ušću njene desne pritoke Brke, na 96 metara nadmorske visine.

Istočno od grada prostire se plodna Semberija, a zapadno je Posavina, dok se petnaestak kilometara južno od grada dižu obronci planine Majevice.

Grad je važan tranzitni centar i kroz njega prolazi najvažnija putna komunikacija koja povezuje zapadni s istočnim dijelom Republike Srpske te centralni dio Federacije BiH sa Hrvatskom i Posavskim kantonom.

Pored veoma značajnih kopnenih komunikacija, Brčko ima i suvremeno opremljenu luku na rijeci Savi, koja se uklapa u jedinstveni plovni put od Crnog do Sjevernog i Baltičkog mora.

Brčko ima značajne gospodarstvene kapacitete.

Prijepolje je gradsko naselje u Srbiji koje administrativno pripada općini Prijepolje u Zlatiborskom okrugu. Predstavlja najveći grad Polimlja. Smješten je na ušću Mileševke u Lim, u podnožiju planine Jadovnik. U njegovoj neposrednoj blizini je manastir Mileševa i stari grad Mileševac.

Grad se nalazi na raskrsnici starih karavanskih putova koji i danas postoje.

Krećući se na jug, uzvodno dolinom Lima, put preko Brodareva vodi ka Bijelom Polju (55km), Mojkovcu, Kolašinu, Podgorici i Baru.

Krećući se na istok, Mileševkom i dalje preko Jadovnika, stiže se do Sjenice (30km), Novog Pazara, Prištine, Skoplja i Soluna.

Krećući se na sjever, niz Lim, stiže se u Bistricu (10km) u kojoj se put dijeli na dva smjera:

prema Priboju (27km) i dalje prema Bosni,

prema Novoj Varoši (30km) i dalje preko Zlatibora ka Užicu, Požegi, Valjevu i Beogradu.

Krećući se ka zapadu, uz Seljašnicu i potom preko Jabuke, put vodi u Pljevlja (30km) i Žabljak.

U Prijepolju je Manastir Mileševa,  jedan od najznačajnijih srpskih manastira poznat kao grobno mjesto svetog Save i čuven po svojoj fresci „Beli Anđeo“, koja je strane putopisce XIX stoljeća primorala na toliko divljenje, da joj, prema riječima jednog od njih, ni Đoto nije ravan.

O ljepoti ove freske svjedoči i činjenica da je predstavljala Europu u prvoj razmjeni satelitskih signala sa Amerikom `60 godina XX stoljeća. Pored toga u manastiru se nalazi i freska svetog Save za koju se smatra da je njegov najrealniji prikaz.

Manastir je podigao između 1218. i 1219. godine srpski kralj Vladislav, a danas se nalazi pod zaštitom UNESCO-a.