Vozni red DIZELDORF do PRIJEPOLJE

Dizeldorf (njem. Düsseldorf) je glavni grad  pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija.

Dizeldorf leži u srcu najveće njemačke aglomeracije Rajna-Rur u kojoj živi 11-13 miljuna žitelja. Sam grad ima 580.250 stanovnika (stanje 30. lipnja, 2006), i po tome je deveti najveći grad zemlje.

Najviša točka Dizeldorfa je na nadmorskoj visini od 165 metara, dok je najniža točka na obali Rajne: 28 metara. Srednja nadmorska visina je 38 metara.. Površina općine iznosi 217,2 km². Dizeldorf se većim dijelom nalazi na desnoj obali Rajne (217 km² na desnoj, 13 km² na lijevoj obali), na mjestu gdje se u nju uliva rijeka Disel. Sama riječ Dizeldorf znači „selo na Diselu“.

U gradu je sjedište mnogih velikih kompanija: Henkel (kemija), E.ON (energija), Rajnmetal (metalurgija), Vodafon (telekomunikacije), LTU (zračni  transport) itd. U gradu posluje preko 5000 inostranih kompanija. Tu je prisutno i 170 banaka, od toga 50 inostranih. Poslovni toranj Arag je visok 124,9 metara. U Dizeldorfu živi kolonija od 7000 Japanaca, najveća u Europi.

Prijepolje je gradsko naselje u Srbiji koje administrativno pripada općini Prijepolje u Zlatiborskom okrugu. Predstavlja najveći grad Polimlja. Smješten je na ušću Mileševke u Lim, u podnožiju planine Jadovnik. U njegovoj neposrednoj blizini je manastir Mileševa i stari grad Mileševac.

Grad se nalazi na raskrsnici starih karavanskih putova koji i danas postoje.

Krećući se na jug, uzvodno dolinom Lima, put preko Brodareva vodi ka Bijelom Polju (55km), Mojkovcu, Kolašinu, Podgorici i Baru.

Krećući se na istok, Mileševkom i dalje preko Jadovnika, stiže se do Sjenice (30km), Novog Pazara, Prištine, Skoplja i Soluna.

Krećući se na sjever, niz Lim, stiže se u Bistricu (10km) u kojoj se put dijeli na dva smjera:

prema Priboju (27km) i dalje prema Bosni,

prema Novoj Varoši (30km) i dalje preko Zlatibora ka Užicu, Požegi, Valjevu i Beogradu.

Krećući se ka zapadu, uz Seljašnicu i potom preko Jabuke, put vodi u Pljevlja (30km) i Žabljak.

U Prijepolju je Manastir Mileševa,  jedan od najznačajnijih srpskih manastira poznat kao grobno mjesto svetog Save i čuven po svojoj fresci „Beli Anđeo“, koja je strane putopisce XIX stoljeća primorala na toliko divljenje, da joj, prema riječima jednog od njih, ni Đoto nije ravan.

O ljepoti ove freske svjedoči i činjenica da je predstavljala Europu u prvoj razmjeni satelitskih signala sa Amerikom `60 godina XX stoljeća. Pored toga u manastiru se nalazi i freska svetog Save za koju se smatra da je njegov najrealniji prikaz.

Manastir je podigao između 1218. i 1219. godine srpski kralj Vladislav, a danas se nalazi pod zaštitom UNESCO-a.