Vozni red LJUBLJANA do HELSINGBORG

Ljubljana (njemački: Laibach, talijanski: Lubiana) je glavni i najveći grad Slovenije. Središte gradske općine Ljubljana jedne od 11 gradskih općina u zemlji.

Grad leži na rijeci Ljubljanici, približno 10 km od utoka u Savu. Povjesničari se ne slažu o izvoru imena Ljubljana. Po mišljenju nekih izvor treba tražiti u riječi ljubljena, drugi smatraju da je u pitanju staro božanstvo Laburus, treći tvrde da je riječ došla iz latinskog izraza za rijeku koja poplavljuje, aluviana. Neki pak misle da potječe od njemačkog Laubach – mlačni potok.

Rimska naseobina Emona (Colonia Emona (Aemona) Iulia tribu Claudia) nastala je godine 15. poslije Krista. Ljubljana se prvi put spominje pod današnjim imenom 1144. (kao Laibach) i 1146. (Luwigana). Godine 1220. dobila je prava grada, a 1335. zajedno s ostatkom Kranjske došla u posjed Habsburgovaca. U 1461. postala je sjedište biskupije te se u kasnom srednjem vijeku razvila u kulturno središte Slovenaca. Habsburška vladavina bila je prekinuta samo u razdoblju 1809. – 1813. kada je Ljubljana bila glavni grad francuskih Ilirskih provincija. Godine 1821. grad je bio domaćin Ljubljanskog kongresa.

Poslije raspada Austro-Ugarske 1918. Ljubljana je zajedno s većim dijelom slovenskih zemalja ušla u sastav Kraljevine SHS. Novom administrativnom podjelom 1929. postala je glavni grad Dravske banovine, a nakon Drugog svjetskog rata glavni grad jugoslavenske Socijalističke Republike Slovenije. Ulogu glavnog grada je zadržala i nakon osamostaljenja Slovenije 1991.

U Ljubljani se nalazi približno 30 hektara parkova. Najveći dio te površine zauzima park Tivoli s površinom od 17,5 ha, ostalu površinu dijeli 28 manjih parkova.

Ljubljana ima i botanički vrt, osnovan 1810. godine, koji je najstarija slovenska institucija s neprekinutim djelovanjem.

Helsingborg je grad i općina koja se nalazi u Skåneu (Skaniji), južnoj Švedskoj, na najužem dijelu Eresunda. Udaljen je od danskog grada Helsingera 4 km, do koga je svakih dvadeset minuta moguć prijevoz brodom. Helsingborg je značajan industrijski grad i ima drugu najveću luku u Švedskoj. Po veličini, Helsingborg je deveti najveći grad Švedske i drugi najveći grad Skanije sa 91.640 stanovnika. Grad je osnovan 1086. godine, što ga čini jednim od najstarijih gradova Skandinavije. Vjeruje se da je ovo područje bilo naseljeno već krajem 10. stoljeća.

Prve građevine Helsingborga bile su tri crkve: Crkva svetog Klementa, Crkva svetog Petra i Crkva svetog Olaja. U 12. stoljeću sagrađen je gradski dvorac i oko njega okrugli toranj, čiji su zidovi imali dubinu od 4 m. U 14. stoljeću  ljudi su se počeli naseljavati na obali. Tada je podignuta Crkva svete Marije i gradski dvorac se pregradio u tvrđavu, visoku 35 m, koja i dan-danas postoji (restaurirana 1893-1894. godine). Helsingborg je u ovo vrijeme bio jedan od značajnijih gradova Danske.

1332. godine švedski kralj Magnus Erikson zauzeo je Helsingborg i dao ga u zalog za 34.000 maraka srebra. U 17. i 18. stoljeću grad je veoma oštećen i veliki dio stanovništva je izbjegao u dansko-švedskim ratovima. 1658. godine Helsingborg je pripao Švedskoj. Danci su zatim nekoliko puta pokušali zauzeti grad, ali bez uspjeha. Ovo vrijeme je prožeto ratnim stanjem, širenjem švedskog utjecaja i ekonomske stagnacije, pa je Helsingborg 1770. godine imao samo 1.300 stanovnika. Međutim, u drugoj polovici 19. stoljeća Helsingborg se počinje znatno oporavljati.

Danas je Helsinborg suvremeni grad sa posebno razvijenom industrijom. Posljednje dvije decenije posebno se razvijaju trgovina, usluge i turizam.

Grad je veoma važno saobraćajno čvorište u Skandinaviji. U njemu je druga po veličini luka u Švedskoj.

Jedan od 4 bratska grada Helsingborgu je i hrvatski Dubrovnik.