Vozni red LJUBLJANA do NIRNBERG

Ljubljana (njemački: Laibach, talijanski: Lubiana) je glavni i najveći grad Slovenije. Središte gradske općine Ljubljana jedne od 11 gradskih općina u zemlji.

Grad leži na rijeci Ljubljanici, približno 10 km od utoka u Savu. Povjesničari se ne slažu o izvoru imena Ljubljana. Po mišljenju nekih izvor treba tražiti u riječi ljubljena, drugi smatraju da je u pitanju staro božanstvo Laburus, treći tvrde da je riječ došla iz latinskog izraza za rijeku koja poplavljuje, aluviana. Neki pak misle da potječe od njemačkog Laubach – mlačni potok.

Rimska naseobina Emona (Colonia Emona (Aemona) Iulia tribu Claudia) nastala je godine 15. poslije Krista. Ljubljana se prvi put spominje pod današnjim imenom 1144. (kao Laibach) i 1146. (Luwigana). Godine 1220. dobila je prava grada, a 1335. zajedno s ostatkom Kranjske došla u posjed Habsburgovaca. U 1461. postala je sjedište biskupije te se u kasnom srednjem vijeku razvila u kulturno središte Slovenaca. Habsburška vladavina bila je prekinuta samo u razdoblju 1809. – 1813. kada je Ljubljana bila glavni grad francuskih Ilirskih provincija. Godine 1821. grad je bio domaćin Ljubljanskog kongresa.

Poslije raspada Austro-Ugarske 1918. Ljubljana je zajedno s većim dijelom slovenskih zemalja ušla u sastav Kraljevine SHS. Novom administrativnom podjelom 1929. postala je glavni grad Dravske banovine, a nakon Drugog svjetskog rata glavni grad jugoslavenske Socijalističke Republike Slovenije. Ulogu glavnog grada je zadržala i nakon osamostaljenja Slovenije 1991.

U Ljubljani se nalazi približno 30 hektara parkova. Najveći dio te površine zauzima park Tivoli s površinom od 17,5 ha, ostalu površinu dijeli 28 manjih parkova.

Ljubljana ima i botanički vrt, osnovan 1810. godine, koji je najstarija slovenska institucija s neprekinutim djelovanjem.

Nirnberg (njem. Nürnberg) je ekonomski i kulturni centar oblasti Frankonije, na sjeveru njemačke pokrajine Bavarske. Drugi je grad po veličini i značaju u Bavarskoj, poslije Minhena.

Grad Nirnberg leži na obje strane rijeke Pegnic koja izvire oko 80 km. sjeverozapadno od grada.

U svoje zlatno doba Nirnberg je postao grad simbol njemačke umjetnosti i humanizma. Veliki umjetnici ovoga doba su slikar i grafičar Albreht Direr, duborezac Fajt Štos i kamenoklesač  Adam Kraft. Anton Koberger je 1470. u Nirnbergu otvorio prvu europsku grafičku štampariju u kojoj je objavio svoje „Nirnberške kronike“ (ilustrirana povijest svijeta). Tu je rođen i barokni kompozitor Johan Pahelbel. Njihova djela su Nirnbergu donijela veliku slavu.

Iz suvremenog doba grad je poznat i po tome da je na mitingu 1935. Adolf Hitler  naredio da se Rajhstag sastane u Nirnbergu i donese Nirnberške zakone, po kojima je Židovima oduzeto njemačko državljanstvo. Taj simbolizam, prije nego industrijski značaj, motivisao je saveznike da masovno bombardiraju Nirnberg tijekom Drugog svjetskog rata. Najžešći napad se odigrao 2. siječnja 1945, kada je potpuno uništen povijesni centar grada.

Bombe su poštedjele Palaču pravde u kojoj je održan Nirnberški proces (suđenje zločincima nacističkog režima), od 20. studenog 1945. do 1. listopada 1946.

Povijesni centar grada je rekonstruiran brzo nakon rata.

Gradski božićni vašar je jedan od najposjećenijih u Njemačkoj, sa preko milijun posjetitelja. Danas je gradska privreda orijentirana ka suvremenim tehologijama.