Vozni red LJUBLJANA do KOSOVSKA MITROVICA

Ljubljana (njemački: Laibach, talijanski: Lubiana) je glavni i najveći grad Slovenije. Središte gradske općine Ljubljana jedne od 11 gradskih općina u zemlji.

Grad leži na rijeci Ljubljanici, približno 10 km od utoka u Savu. Povjesničari se ne slažu o izvoru imena Ljubljana. Po mišljenju nekih izvor treba tražiti u riječi ljubljena, drugi smatraju da je u pitanju staro božanstvo Laburus, treći tvrde da je riječ došla iz latinskog izraza za rijeku koja poplavljuje, aluviana. Neki pak misle da potječe od njemačkog Laubach – mlačni potok.

Rimska naseobina Emona (Colonia Emona (Aemona) Iulia tribu Claudia) nastala je godine 15. poslije Krista. Ljubljana se prvi put spominje pod današnjim imenom 1144. (kao Laibach) i 1146. (Luwigana). Godine 1220. dobila je prava grada, a 1335. zajedno s ostatkom Kranjske došla u posjed Habsburgovaca. U 1461. postala je sjedište biskupije te se u kasnom srednjem vijeku razvila u kulturno središte Slovenaca. Habsburška vladavina bila je prekinuta samo u razdoblju 1809. – 1813. kada je Ljubljana bila glavni grad francuskih Ilirskih provincija. Godine 1821. grad je bio domaćin Ljubljanskog kongresa.

Poslije raspada Austro-Ugarske 1918. Ljubljana je zajedno s većim dijelom slovenskih zemalja ušla u sastav Kraljevine SHS. Novom administrativnom podjelom 1929. postala je glavni grad Dravske banovine, a nakon Drugog svjetskog rata glavni grad jugoslavenske Socijalističke Republike Slovenije. Ulogu glavnog grada je zadržala i nakon osamostaljenja Slovenije 1991.

U Ljubljani se nalazi približno 30 hektara parkova. Najveći dio te površine zauzima park Tivoli s površinom od 17,5 ha, ostalu površinu dijeli 28 manjih parkova.

Ljubljana ima i botanički vrt, osnovan 1810. godine, koji je najstarija slovenska institucija s neprekinutim djelovanjem.

Kosovska Mitrovica je općina čija je površina 350 km². Pored grada, općinu čini i 49 sela.

Kosovska Mitrovica se nalazi na sjeveru Kosovske kotline, sa istoka, sjevera i zapada okružena planinama Mokrom Gorom i obroncima Golije i Kopaonika. Kroz grad teku rijeke Ibar, koji ga dijeli na južni i sjeverni dio, Sitnica i Ljušta. Od grada na sjever počinje Ibarska klisura kroz koju Ibar teče ka Kraljevu, gdje se uliva u Zapadnu Moravu.

Mitrovica je jedna od najstarijih naseobina na Kosmetu. Prvi put se pominje u srednjevjekovnim pisanim dokumentima. Ime Mitrovica potiče iz 14. stoljeća, po crkvi Svetog Dimitrija Solunskog.

Brzi razvoj grada započeo je u 19. stoljeću, kada je jedna engleska kompanija otpočela eksploataciju rude olova i cinka u Trepči, mada se ruda ovdje iskorišćavala još u nemanjićko vrijeme. Od tada Kosovska Mitrovica postaje jedan od najvećih, ali i najzagađenijih industrijskih centara na Kosovu i Srbiji.

Od 2003. godine u obližnjem Zvečanu redovno se održava i „Nort Siti džez i bluz festival“, na kome su gostovali mnogi eminentni glazbenici  iz Srbije i svijeta.