Vozni red MEĐUGORJE do MILANO

Kako svjedoče brojni povjesni spisi, Međugorje se prvi put spominje krajem XVI stoljeća kao autonomna župa u okviru Naronskog okruga. U njoj su pronađeni ostaci kasnoantičke bazilike dok je sadašnja župa osnovana krajem XIX stoljeća.

Međugorje se prostire u regiji Brotnjo koja se nalazi na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. Ovo područje koje ulazi u sastav Općine Čitluk predstavlja jedan od najpoznatijih centara vjerskog turizma u svijetu. Vjernici iz cijelog svijeta dolaze pokloniti se na mjestu poznatom po ukazanju Djeve Marije. Ovaj fenomen prvi put uočen je, kako svjedoče vjernici, krajem XX stoljeća, što je Međugorje učinilo jednim od najposjećenijih turističkih mjesta na Balkanu. Službeni naziv ovog sakralnog područja je „Svetište kraljice mira“ i godišnje ga obiđe oko milijun pripadnika rimokatoličke vjeroispovjesti. Hodočasnici se u najvećem broju okupljaju u crkvi Svetog Jakova Zebedejeva, zaštitnika hodočasnika.

U Međugorju postoje tri mjesta hodočasničkog okupljanja, a to su Brdo ukazanja, Križevac i Župna crkva.

Brdo ukazanja - mjesto iznad zaseoka Podbrdo u Bijakovićima, na kojem se srpnja 1981. godine ukazala Gospa. Na uzlaznoj putanji su 1989. godine postavljeni reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice, rad firentinskog profesora Carmela Puzzolo iz Firence.

Križevac - brdo iznad Međugorja na kojem su žitelji početkom XX stoljeća podigli osam metara visok betonski križ, kao pomen 1900. godišnjice Isusovog raspeća. Skupine hodočasnika na ovom mjestu obavljaju pobožnost Križnog puta. S početka su ovdje postaje bile označene drvenim križevima, da bi 1988. godine na tom mjestu bile postavljene brončane postaje „Puta križa“, koje su takođe rad talijanskog kipara Carmela Puzzolo.

Župna crkva – nakon što je prilikom potresa stradala stara župna crkva, započeta je izgradnja nove crkve koja je završena 1969. godine i od tada prezentira mjesto slavljenja euharistije i sakramentalnog života. Crkva je kao i župa posvećena Svetom Jakovu starijem, apostolu i zaštitniku hodočasnika. U okviru crkve je podignut oltar i dvadeset ispovjedaonica kao i kapelica za euharistijsko klanjanje s prostorijama za predavanje i duhovne razgovore.

U Međugorju se odvijaju mnogobrojni međunarodni susreti: Molitveni doček Nove godine, Međunarodni susret voditelja centara mira, Međunarodni seminar za svećenike, Međunarodni seminar za bračne parove, Međunarodni molitveni susret mladih kao i Seminar posta molitve i šutnje. 

Milano je glavni grad italijanske regije Lombardije i milanske Provincije. Drugi po veličini grad u Italiji naseljava oko 1,3 miliona stanovnika, dok je gradsko područje peto najveće u Evropskoj uniji sa procjenjenim stanovništvom od 4,3 miliona.

Grad je pod nazivom Mediolanum osnovao keltski narod Insubri. 222 p.n.e. osvajaju ga Rimljani, te je grad postao vrlo uspješan pod Rimskim Imperijem. Kasnije su Milanom vladale porodice Viskonti i Sforca, Španci u 16. vijeku i Austrijanci u 18. Godine 1796. Milano je osvojio Napoleon Bonaparta i ustanovio ga 1805. glavnim gradom Kraljevstva Italije. U doba Romantizma, Milano je bio važno kulturno središte Evrope u kojem je djelovao niz umjetnika, kompozitora i značajnih književnih ličnosti.

Milano je cijenjen kao svjetsko središte mode i dizajna, sa velikim globalnim uticajem u trgovini, industriji, muzici, sportu, književnosti, umjetnosti i masovnim medijima, što gradu donosi status "Alfa globalnog grada". Lombardijski metropolis posebno je poznat po modnim kućama i trgovinama, kao u čuvenoj ulici Montenapoleone, i Galeriji Viktora Emanuela, koja se smatra najstarijim trgovačkim centrom u svijetu.

Takođe, Milano je veoma poznat po muzičkoj, posebno opernoj tradiciji, kao dom više značajnih kompozitora, (Đuzepe Verdi) i teatara (Teatro alla Scala). Milano je poznat i po nekoliko značajnih muzeja, akademija, palata, crkava i biblioteka (Akademija Brera i Castello Sforzesco), i po dva slavna fudbalska tima: Milan i Inter. Sve navedeno Milano čini jednom od najpopularnijih turističkih destinacija u Evropi, sa više od dva miliona posjeta godišnje.

ŠTA POSJETITI U MILANU

Milano je godinama jedan od najposjećenijih gradova Italije. Spoj modernog i rustičnog pružaju mogućnost ojećaja čari urbanog grada, dok u nekom od kafića uživate u italijanskom espresu.

1) Milanska katedrala (Duomo di Milano) sjedište je milanske arhiepiskopije. Građena od kraja 14. do sredine 19. vijeka katedrala u Milanu je druga po veličini u Italiji (od nje je veća samo Bazilika svetog Petra u Rimu) i druga po veličini gotička katedrala na svijetu, poslije katedrale u Sevilji.

2) Tajna večera (Leonarda da Vinčija) jedno je od najvećih svjetskih umjetničkih remek-djela. Slikana tehnikom freske, nastala je u periodu renesanse, vjerovatno između 1494. do 1498. godine. Tajna večera se nalazi u dominikanskoj crkvi Santa Marija de la Gracije. Slika je preživela bombaški napad saveznika 1943; međutim vlažni zidovi unutar crkve, ubrzo su uzrokovali konstantno pogoršavanje stanja freske. Kompleksni i radikalni postupak restauracije je dovršen u drugoj polovini 1990ih, tako da je djelo od tada opet dostupno javnosti.

3) Milanska skala (Teatro alla Scala) je čuvena operska kuća u Milanu i nalazi se na istoimenom trgdu, Piazza della Scala. Neoklasična zgrada pozorišta izgrađena je u periodu 1776-1778. na mjestu nekadašnje crkve Santa Marija dela Skala. Teatar je svečano otvoren trećeg avgusta 1778. godine, a prva izvedena opera bila je " Europa riconosciuta " Antonija Salijerija. Operska sezona u Milanskoj skali tradicionalno počinje na dan zaštitnika grada Svetog Ambrozija, sedmog decembra.

4) Galerija Brera jedna je od najvećih galerija u Milanu i u svojoj kolekciji sadrži nekoliko remek-djela italijanske umjetnosti od 14. do 20. vijeka. U kolekciji galerije nalaze se neka od najznačajnijih djela Rafaela, Tintoreta, Andree Mantenja, Kanaleta, Žak-Luj Davida, Antonija Kanova i mnogih drugih.

5) Stadion Đuzepe Meaca, poznatiji kao San Siro, fudbalski je stadion dva poznata evropska kluba, i velika rivala: Milana i Intera. Stadion Đuzepe Meaca je drugi najveći stadion u Evropi, poslije stadiona Kamp Nou u Barseloni. Ime je dobio po proslavljenom italijanskom napadaču Đuzepeu Meaci koji je u svojoj karijeri nastupao za tri najveća i najpopularnija italijanska kluba: Inter, Milan i Juventus. Napravljen za SP u fudbalu 1934, na kome je održano finale turnira, renoviran je takođe zbog SP 1990. godime, ali je finale tada igrano u Rimu. Stadion Đuzepe Meaca je jedan od 29 stadiona u Evropi sa dozvolom od 5 zvjezdica UEFA, što znači da na njemu mogu da se održavaju finala Lige šampiona.