Vozni red MEĐUGORJE do PEĆ

Kako svjedoče brojni povjesni spisi, Međugorje se prvi put spominje krajem XVI stoljeća kao autonomna župa u okviru Naronskog okruga. U njoj su pronađeni ostaci kasnoantičke bazilike dok je sadašnja župa osnovana krajem XIX stoljeća.

Međugorje se prostire u regiji Brotnjo koja se nalazi na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. Ovo područje koje ulazi u sastav Općine Čitluk predstavlja jedan od najpoznatijih centara vjerskog turizma u svijetu. Vjernici iz cijelog svijeta dolaze pokloniti se na mjestu poznatom po ukazanju Djeve Marije. Ovaj fenomen prvi put uočen je, kako svjedoče vjernici, krajem XX stoljeća, što je Međugorje učinilo jednim od najposjećenijih turističkih mjesta na Balkanu. Službeni naziv ovog sakralnog područja je „Svetište kraljice mira“ i godišnje ga obiđe oko milijun pripadnika rimokatoličke vjeroispovjesti. Hodočasnici se u najvećem broju okupljaju u crkvi Svetog Jakova Zebedejeva, zaštitnika hodočasnika.

U Međugorju postoje tri mjesta hodočasničkog okupljanja, a to su Brdo ukazanja, Križevac i Župna crkva.

Brdo ukazanja - mjesto iznad zaseoka Podbrdo u Bijakovićima, na kojem se srpnja 1981. godine ukazala Gospa. Na uzlaznoj putanji su 1989. godine postavljeni reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice, rad firentinskog profesora Carmela Puzzolo iz Firence.

Križevac - brdo iznad Međugorja na kojem su žitelji početkom XX stoljeća podigli osam metara visok betonski križ, kao pomen 1900. godišnjice Isusovog raspeća. Skupine hodočasnika na ovom mjestu obavljaju pobožnost Križnog puta. S početka su ovdje postaje bile označene drvenim križevima, da bi 1988. godine na tom mjestu bile postavljene brončane postaje „Puta križa“, koje su takođe rad talijanskog kipara Carmela Puzzolo.

Župna crkva – nakon što je prilikom potresa stradala stara župna crkva, započeta je izgradnja nove crkve koja je završena 1969. godine i od tada prezentira mjesto slavljenja euharistije i sakramentalnog života. Crkva je kao i župa posvećena Svetom Jakovu starijem, apostolu i zaštitniku hodočasnika. U okviru crkve je podignut oltar i dvadeset ispovjedaonica kao i kapelica za euharistijsko klanjanje s prostorijama za predavanje i duhovne razgovore.

U Međugorju se odvijaju mnogobrojni međunarodni susreti: Molitveni doček Nove godine, Međunarodni susret voditelja centara mira, Međunarodni seminar za svećenike, Međunarodni seminar za bračne parove, Međunarodni molitveni susret mladih kao i Seminar posta molitve i šutnje. 

Peć (srp. Пећ, alb. Pëjë, tur. Ipek) je grad na zapadu Kosova, smješten na rječici Pećkoj Bistrici, sa zlatarskim obrtima, drvnom, prehrambenom i kožarskom industrijom. Grad po popisu iz 2005. godine ima 93.161 stanovnika, od čega su velika većina Albanci.

Grad je postao važno vjersko središte srednjovjekovne Srbije pod srpskim carem Stefanom Dušanom, koji ga je godine 1346. učinio sjedištem Srpske pravoslavne crkve. Taj status je zadržao sve do godine 1766, kada je ukinuta Pećka patrijaršija. Grad i njegova okolica još imaju veliku važnost za Srbe pravoslavne vjere; u gradu se nalazi patrijaršijski manastir, koji stoji iznad grada i sastoji se od četiri crkve s freskama oslikanim zidovima, knjižnice i riznice. U obližnjim Dečanima, 19 km južnije, se nalazi manastir Visoki Dečani iz 14. vijeka koji je od UNESCO-a proglašen dijelom svjetske kulturne baštine. Pet stoljeća Peć je bila pod turskom vlašću, o čemu svjedoči i orijentalni izgled grada i nekoliko sagrađenih džamija, od kojih su neke sagrađene na temeljima porušenih srpskih bogomolja. Peć je bila sjedište dukađinskog sandžaka koji je od 19. st. dobio ime Pećki sandžak. U doba turske vladavine Peć se zvala Ipek.