Vozni red MEĐUGORJE do VENECIJA

Kako svjedoče brojni povjesni spisi, Međugorje se prvi put spominje krajem XVI stoljeća kao autonomna župa u okviru Naronskog okruga. U njoj su pronađeni ostaci kasnoantičke bazilike dok je sadašnja župa osnovana krajem XIX stoljeća.

Međugorje se prostire u regiji Brotnjo koja se nalazi na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. Ovo područje koje ulazi u sastav Općine Čitluk predstavlja jedan od najpoznatijih centara vjerskog turizma u svijetu. Vjernici iz cijelog svijeta dolaze pokloniti se na mjestu poznatom po ukazanju Djeve Marije. Ovaj fenomen prvi put uočen je, kako svjedoče vjernici, krajem XX stoljeća, što je Međugorje učinilo jednim od najposjećenijih turističkih mjesta na Balkanu. Službeni naziv ovog sakralnog područja je „Svetište kraljice mira“ i godišnje ga obiđe oko milijun pripadnika rimokatoličke vjeroispovjesti. Hodočasnici se u najvećem broju okupljaju u crkvi Svetog Jakova Zebedejeva, zaštitnika hodočasnika.

U Međugorju postoje tri mjesta hodočasničkog okupljanja, a to su Brdo ukazanja, Križevac i Župna crkva.

Brdo ukazanja - mjesto iznad zaseoka Podbrdo u Bijakovićima, na kojem se srpnja 1981. godine ukazala Gospa. Na uzlaznoj putanji su 1989. godine postavljeni reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice, rad firentinskog profesora Carmela Puzzolo iz Firence.

Križevac - brdo iznad Međugorja na kojem su žitelji početkom XX stoljeća podigli osam metara visok betonski križ, kao pomen 1900. godišnjice Isusovog raspeća. Skupine hodočasnika na ovom mjestu obavljaju pobožnost Križnog puta. S početka su ovdje postaje bile označene drvenim križevima, da bi 1988. godine na tom mjestu bile postavljene brončane postaje „Puta križa“, koje su takođe rad talijanskog kipara Carmela Puzzolo.

Župna crkva – nakon što je prilikom potresa stradala stara župna crkva, započeta je izgradnja nove crkve koja je završena 1969. godine i od tada prezentira mjesto slavljenja euharistije i sakramentalnog života. Crkva je kao i župa posvećena Svetom Jakovu starijem, apostolu i zaštitniku hodočasnika. U okviru crkve je podignut oltar i dvadeset ispovjedaonica kao i kapelica za euharistijsko klanjanje s prostorijama za predavanje i duhovne razgovore.

U Međugorju se odvijaju mnogobrojni međunarodni susreti: Molitveni doček Nove godine, Međunarodni susret voditelja centara mira, Međunarodni seminar za svećenike, Međunarodni seminar za bračne parove, Međunarodni molitveni susret mladih kao i Seminar posta molitve i šutnje. 

Venecija je glavni grad istoimene talijanske pokrajine Venecije u talijanskoj regiji Venetu s 272.000 stanovnika. Od 272,000 stanovnika u općini Venecija, oko 62,000 stanuje u povijesnom središtu, a većinom u velikim župama (frazione) Mestre i Marghera (kopneni dio grada). Mestre je povezan s Venecijom starijim željezničkim (1846.) i novijim automobilskim mostom (1933.), nazvanim Ponte della Libertà (Most Slobode). Mestre je najveće naselje u Italiji koji nema status autonomnog grada.

Grad je poznat po kanalima, gondolama i bogatoj povijesti, većinom neovisnog grada koji je bio središte Mletačke Republike.

Grad se nalazi na 117 manjih otoka u močvarnoj venecijanskoj laguni u venecijanskom zaljevu na sjeveru Jadranskog mora. Laguna se prostire uz talijansku obalu između ušća rijeka Po na jugu, i Piave na sjeveru.

Najznačajnije turističke atrakcije grada su:

• Trg svetog Marka (Piazza San Marco) je glavni gradski trg u Veneciji. Jedan je od rijetkih drevnih europskih trgova koji su pješačka zona, bez motoriziranog prometa koji se obavlja samo kanalima. Svi ostali trgovi u Veneciji se, zbog manje veličine, ne zovu piazza nego campi. Trg potječe iz malenog otvorenog trga ispred stare bazilike sv. Marka iz 9. stoljeća. God. 1177. uvećan je i dobio je današnji oblik, kada su zatrpani mala luka i kanal Batario, koji su do tada izolirali Duždevu palaču od trga.
• Bazilika svetog Marka je venecijanska katedrala i najpoznatija crkva u Veneciji i primjer bizantske arhitekture u Europi. Nalazi se na trgu sv. Marka u četvrti (sestiere) San Marco koja je spojena na duždevu palaču. Izvorno je bazilika bila kapela vladara Venecije, a ne zvanična gradska katedrala, dok 1807. godine nije postala sjedište venecijanske nadbiskupije.
• Duždeva palača (talijanski: Palazzo Ducale) je gotička palača koja je služila kao rezidencija duždeva (izabranih vojvoda) Mletačke Republike. Bilo je uvriježeno da nakon izbora, svaki dužd napusti svoj dom i nastani se u duždevoj palači u trajanju svog mandata.