Vozni red MODRIČA do VENECIJA

Općina Modriča se prostire na tri posebna geografska područja, zahvatajući po manji dio svakog od njih: mali dio od ravnice bosanske Posavine, sa dijelom doline rijeke Bosne, dio od područja masiva planine Vučjaka na lijevoj obali rijeke Bosne i dio od područja masiva planine Trebave na desnoj strani rijeke Bosne.

Reljef općine se sastoji od visije Vučjaka (367m) i Trebave (644m), od doline rijeke Bosne (106-103m) i posavske ravnice (91-90 m nadmorske visine). Ovakav geografski položaj teritorije općine Modriča, na granici dva velika europska prostora (balkanskog i srednjoeuropskog) određivao je tokom historije, u velikoj mjeri, i čovjekovu sudbinu na ovom tlu.

Rafinerija ulja Modriča je u pedeset godina svog postojanja izrasla u respektabilan privredni kolektiv, prepoznatljiv na cijelom prostoru jugoistočne Europe. U izgradnji njenog imidža učestvovalo je nekoliko generacija vrsnih stručnjaka iz raznih oblasti, priznati europski instituti i najpoznatiji svjetski proizvođači automobila, teretnih vozila i motora.

Njen osnivač, majstor Ilija Panić je, prije pedeset godina, u svojoj zanatskoj radnji "Budućnost", odredio viziju razvoja Rafinerije ulja Modriča koja se u potpunosti ostvarila. Proizvodi rafinerije su: motorna ulja iz porodica Optima i Maxima, kao i rashladna tečnost Permant.

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Modriča imala je 35.613 stanovnika, raspoređenih u 21 naselje.

Venecija je glavni grad istoimene talijanske pokrajine Venecije u talijanskoj regiji Venetu s 272.000 stanovnika. Od 272,000 stanovnika u općini Venecija, oko 62,000 stanuje u povijesnom središtu, a većinom u velikim župama (frazione) Mestre i Marghera (kopneni dio grada). Mestre je povezan s Venecijom starijim željezničkim (1846.) i novijim automobilskim mostom (1933.), nazvanim Ponte della Libertà (Most Slobode). Mestre je najveće naselje u Italiji koji nema status autonomnog grada.

Grad je poznat po kanalima, gondolama i bogatoj povijesti, većinom neovisnog grada koji je bio središte Mletačke Republike.

Grad se nalazi na 117 manjih otoka u močvarnoj venecijanskoj laguni u venecijanskom zaljevu na sjeveru Jadranskog mora. Laguna se prostire uz talijansku obalu između ušća rijeka Po na jugu, i Piave na sjeveru.

Najznačajnije turističke atrakcije grada su:

• Trg svetog Marka (Piazza San Marco) je glavni gradski trg u Veneciji. Jedan je od rijetkih drevnih europskih trgova koji su pješačka zona, bez motoriziranog prometa koji se obavlja samo kanalima. Svi ostali trgovi u Veneciji se, zbog manje veličine, ne zovu piazza nego campi. Trg potječe iz malenog otvorenog trga ispred stare bazilike sv. Marka iz 9. stoljeća. God. 1177. uvećan je i dobio je današnji oblik, kada su zatrpani mala luka i kanal Batario, koji su do tada izolirali Duždevu palaču od trga.
• Bazilika svetog Marka je venecijanska katedrala i najpoznatija crkva u Veneciji i primjer bizantske arhitekture u Europi. Nalazi se na trgu sv. Marka u četvrti (sestiere) San Marco koja je spojena na duždevu palaču. Izvorno je bazilika bila kapela vladara Venecije, a ne zvanična gradska katedrala, dok 1807. godine nije postala sjedište venecijanske nadbiskupije.
• Duždeva palača (talijanski: Palazzo Ducale) je gotička palača koja je služila kao rezidencija duždeva (izabranih vojvoda) Mletačke Republike. Bilo je uvriježeno da nakon izbora, svaki dužd napusti svoj dom i nastani se u duždevoj palači u trajanju svog mandata.