Vozni red MOSTAR do TIRANA

Mostar predstavlja upravno središte Hercegovačko – Neretvanskog kantona, ujedno i ekonomsko, kulturno, sveučilišno i gospodarsko središte Hercegovine. Nastao je u cvjetnoj dolini rijeke Neretve čiji su mostovi od davnina imali svoje čuvare – mostare, po kojima je ovaj grad i dobio ime.

 

Oduvijek je bio raskrižje mnogim civilizacijama čiji se duh u ovom gradu zadržao do današnjih dana, i to je ono što ga čini jedinstvenim u odnosu na druge gradove BiH. Njegovo stanovništvo uglavnom sačinjava mlada populacija, a s obzirom na činjenicu da predstavlja i sveučilišni centar regije može se slobodno kazati da je Mostar grad mladosti. Naseljava ga približno 126 000 stanovnika.

 

Tijekom devedesetih godina, bio je jedan od najrazorenijih gradova čije je kulturno – povijesno nasljeđe pretpilo velike posljedice, međutim nakon rata intenzivno je rađeno na njegovoj obnovi i rekonstrukciji.

 

Među građevinama koje su pretrpile najveću štetu je njegovo glavno obilježje - jedinstveni Stari most. Stari most podignut je u XVI stoljeću i predstavlja prvi spomenik kulture u BiH koji je stavljen pod zaštitu UNESCO-a. Njegova poslijeratna rekonstrukcija završena je 2004. godine.

 

Ponovno je izgrađena Crkva sv. Petra i Pavla, franjevačka crkva i njen zvonik, Stara mostarska gimnazija kao i najviša zgrada u Mostaru podignuta u vrijeme bivše Jugoslavije – „Mostarka“. Također, obnavljaju se ulice koje su bile najoštećenije u gradu - Bulevar Narodne Revolucije/Ulica hrvatskih branitelja i Ulica Alekse Šantića/Tvrtka Miloša. Dovršen je i glavni objekat Sveučilišne kliničke bolnice koji predstavlja jednu od najbolje opremljenih i najsuvremenijih bolnica na prostoru jugoistočne Europe.

 

Otvoreni su i Španski trg  kao i šetalište Nikole Šubića Zrinjskog koje spaja spomenuti trg sa Trgom hrvatskih velikana,  i revitalizirani parkovi Zrinjevac i Park nobelovaca na čijoj se suprotnoj strani nalazi park Antuna Branka Šimića.  

 

Hercegovačko-neretvanski kanton čuven je i po jednoj od najboljih gastro ponuda Balkana. Ovo područje poznato je po tradicionalnim jelima organskog podrijetla među kojima su najpoznatija: meso ispod sača, domaći kruh, razne vrste sireva, svinjski ili goveđi pršut, morska i riječna riba, domaća vina i sokovi, kao i med od ljekovitih trava.

 

Osim po izuzetnoj gastro ponudi, turistička ponuda Mostara poznata je po zanatskim radnjama i tržnim centrima sa raznolikom ponudom. Također, poseban užitak predstavlja posjet ovom gradu tijekom veljače , kada se njegovim ulicama i krajolicima prostire miris čuvenog behara.

 

Autobusne karte se mogu kupiti na kolodvorima ili direktno od vozača autobusa. Budući da je Istok Autobusni kolodvor u potpunosti obnovljen i s obzirom na to da se nalazi u neposrednoj blizini glavne željezničke postaje, objekti, kao što su barovi i prodavnice su na raspolaganju putnicima. Kolodvor je također opremljen sa garderobom, gdje možete ostaviti svoju prtljagu uz naknadu (oko 2 KM po komadu prtljage).

 

Autobusni kolodvor Istok:

Adresa: Trg Ivana Krndelja bb, Mostar

Tel: +387 36552025

 

Autobusni kolodvor Zapad:

Adresa: Vukovarska bb, Mostar

Tel: +387 36348-680

 Tirana je glavni i najveći grad Albanije. Po zvaničnim procjenama ima oko 420 tisuća stanovnika. Osnovana 1614. godine, a postala je glavni grad 1920.

Tiranu je 1614. godine osnovao osmanski general Sulejman-paša, koji je izgradio džamiju, pekarnu i tursko kupatilo i po popularnom mišljenju nazvao grad imenom Tehran, u čast svojoj vojnoj pobjedi kod Teherana u Perziji (danas Iran). Međutim, postoje i raniji spomeni o dvorcu u planini Dajti, po imenu Tirkan, u šestom stoljeću, u spisima jednog bizantijskog povjesničara.

Još jedan spomen ove regije, u venecijanskim spisima, naziva ovu regiju njenim današnjim imenom. Ovi spisi datiraju oko 1412. godine. Mali grad je izabran za privremenu prijestolnicu Albanije (kao kompromis između Južne i Sjeverne Albanije) od strane privremene vlade, siječnja 1920. U studenom 1944, komunistička vlada Envera Hodže je uspostavljena u Tirani  nakon što je 17. studenog oslobođena od njemačke okupacije.

Gradsko stanovništvo, koje je procijenjeno na samo 12 tisuća 1910. godine je poraslo na 30 000 na popisu 1930. godine i čak 60 tisuća 1945. usprkos godinama strane okupacije i rata. Tokom 1950-ih, Tirana je doživjela razdoblje izrazitog industrijskog porasta, uz porast broja stanovnika na 137 tisuća 1960. godine. Kasnih 1990-ih, Tirana doživljava najbrži priliv stanovnika, jer su se Albanci sa sjevera zemlje u velikom broju selili u prijestolnicu u nadi za bolji život.

Po svršetku vladavine Envera Hodže, posljednjeg diktatora u ovom dijelu Europe,započinju bolji dani za Tiranu. Grad, koji je do tada bio zatvoren i veoma izoliran, polako počinje da se otvara prema drugim zemljama.

Godine 2004, Edi Rama, tadašnji gradonačelnik Tirane, dobija nagradu za najboljeg gradonačelnika svijeta. Mnogi se slažu da je tome doprinijela njegova vizija Tirane kao vedrog grada i projekt mijenjanja izgleda gradskih fasada, za nečiji ukus možda i drečavim, te neusklađenim bojama, ali očigledno odlično prihvaćenim od strane stranih medija te samih stanovnika glavnog albanskog grada.

Uzrok ovako drastičnim promjenama je bilo sivilo koje je vladalo u Tirani do prije Raminog dolaska, jer je grad za vrijeme Envera Hodže bio izuzetno zapušten, te su sve zgrade u gradu ili izgubile fasadu, ili je fasada posivila, a to je uticalo na opće raspoloženje u gradu. Međutim, problem koji se javlja u zadnje vrijeme je taj da i nove fasade otpadaju sa starih zgrada zbog dotrajalosti. Zato je gradska uprava krenula u generalno renoviranje grada, te izradu novih prostornih i urbanističkih projekata, sa namjerom da sve stare zgrade u budućnosti zamijeni novim, ne napuštajući ideju vedrih boja.

Usprkos problemima u Tirani je vidljiv boljitak. Započeta je i izgradnja prvih pravih turističkih atrakcija poput jedne od dužih žičara u Europi, kojom se može stići do drugog po visini vrha u neposrednoj blizini Tirane. Sama žičara je završena ali još uvijek nedostaju kvalitetni prateći sadržaji. Dodatna atrakcija je i rotirajući restoran na vrhu najviše zgrade. Nažalost potencijali i postojeće atrakcije još nisu valorizirani.