Vozni red PEĆ do TUZLA

Peć (srp. Пећ, alb. Pëjë, tur. Ipek) je grad na zapadu Kosova, smješten na rječici Pećkoj Bistrici, sa zlatarskim obrtima, drvnom, prehrambenom i kožarskom industrijom. Grad po popisu iz 2005. godine ima 93.161 stanovnika, od čega su velika većina Albanci.

Grad je postao važno vjersko središte srednjovjekovne Srbije pod srpskim carem Stefanom Dušanom, koji ga je godine 1346. učinio sjedištem Srpske pravoslavne crkve. Taj status je zadržao sve do godine 1766, kada je ukinuta Pećka patrijaršija. Grad i njegova okolica još imaju veliku važnost za Srbe pravoslavne vjere; u gradu se nalazi patrijaršijski manastir, koji stoji iznad grada i sastoji se od četiri crkve s freskama oslikanim zidovima, knjižnice i riznice. U obližnjim Dečanima, 19 km južnije, se nalazi manastir Visoki Dečani iz 14. vijeka koji je od UNESCO-a proglašen dijelom svjetske kulturne baštine. Pet stoljeća Peć je bila pod turskom vlašću, o čemu svjedoči i orijentalni izgled grada i nekoliko sagrađenih džamija, od kojih su neke sagrađene na temeljima porušenih srpskih bogomolja. Peć je bila sjedište dukađinskog sandžaka koji je od 19. st. dobio ime Pećki sandžak. U doba turske vladavine Peć se zvala Ipek.

Grad Tuzla administrativno je sjedište te gospodarski, kulturni i obrazovni centar Tuzlanskog kantona i ekonomsko-geografske regije sjeveroistočne Bosne. Tuzla je pretežno industrijski grad, centar istoimene općine i Tuzlanskog kantona.Također je i  gospodarski, kulturni, sportski, obrazovni centar sjeveroistočne Bosne i Hercegovine, u dolini planine Majevice.

Grad je poznat po kemijskoj i motornoj industriji. Posebice je poznat po velikom bogatstvu solju, po kojoj je i dobio ime (iz turskog jezika: „tuzi“ znači „so"), te ovaj grad leži na velikom broju rudnika soli.

Prirodni resursi i bogata nalazišta energetskih i mineralnih sirovina bili su opredjeljujući činitelj za usmjeravanje dosadašnjeg gospodarskog  razvoja ovog područja, a ujedno su i važan oslonac budućeg razvoja.

Tuzlu je najstarijim ili jednim od najstarijih naselja u Europi učinila njena posebna geološka povijest. Naime, veliki dio Europe, u davnoj geološkoj prošlosti, predstavljao je dno Panonskog mora. I posljednji ostaci ovoga mora povukli su se sa sadašnje površine prije 10 milijuna godina. Samo ispod Tuzle ovo more ostavilo je trag u vidu 350 milijuna tona slanih stijena i slane vode. Slana voda izbijala je na površinu, ljudi su je prerađivali u so još u neolitu. Poslije su oformili bunare, koji su postajali sve suvremeniji, a slana voda je vremenom postala osnovom kemijske industrije u suvremenoj Tuzli.

18. jula 2003. godine, lokalne vlasti su odlučili da veliku količinu slane vode izvuku na površinu, u prethodno pripremljeno dno, tako je Tuzla danas jedini grad u Europi koji ima slano jezero i jedini grad na svijetu čije je slano jezero istovremeno i kupalište i plaža u najužoj historijskoj jezgri grada. Voda slanog Panonskog jezera je navodno i ljekovita.

Tuzla ima veliku industrijsku tradiciju, zasnovanu na bogatim nalazištima soli i uglja.

Danas je Tuzla grad nove energije, posljednjih godina doživljava veliku ekspanziju gradnje, naglog i brzog razvoja.