Vozni red PLITVIČKA JEZERA do MOSTAR

Plitvička jezera su nacionalni park u Hrvatskoj, u oblasti Lika, između planinskih masiva Male Kapele i Ličke Plješivice. Rijeka Korana je formirala 20 jezera između kojih ima mnogo predivnih vodopada i slapova. Region je proglašen nacionalnim parkom 1949. godine. To je najveći, najstariji i najposjećeniji hrvatski nacionalni park.

 

Plitvička jezera su jedinstveni fenomen hidrografije. Voda u jezerima uglavnom dolazi iz Crne rijeke, Bijele rijeke i potoka Ljeskovac koji se ulivaju u Prošćansko jezero.

 

Karakteristične boje jezera, od smaragdne zelene do tirkizne, čine ljepotu i atraktivnost jezera potpunim.

 

Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo flore i faune, planinski zrak, kontrasti jesenjih boja, šumske staze i drveni mostići i još mnogo toga dio su neponovljive cjeline koju je i UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom, 1979. godine, među prvima u svijetu.

 

Ukupna površina je 29.685 hektara, od čega jezera čine 200 ha, šume 13.320 ha, a ostalo su travnjaci i ostale površine. Prosječna nadmorska visina je 600 m. Najniža točka je 367 m na Koranskom mostu, a najviša 1279 m na Seliškom vrhu.

 

Dominik Vukasović paroh iz Otočca prvi put spominje naziv "Plitvice" u pisanom dokumentu iz 1777. godine. Ime potiče od riječi "pličina" ili "plitvak". Stoljećima, voda je taložila krečnjak i nastajali su plitki bazeni (pličine ili plitvice).

 

Nacionalni park sastoji se od 16 jezera, koja se stepenasto prelivaju i silaze jedno u drugo. Jezera se dijele na Gornja i Donja jezera. Gornja jezera su: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki Burget i Kozjak, dok su Donja: Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod.

 

Najveće jezero je Kozjak s 81,5 hektara površine, ujedno i najdublje s 47 m. Prošćansko jezero je drugo po veličini i proteže se 2,5 km od juga prema sjeveru.

 

Već 1883. godine, pojas šuma koji okružuje jezera i izvore proglašen je odvojenom zonom, gdje je bila zabranjena sječa drveća. Oko 2/3 Parka pokriveno je šumom. One su dio Nacionalne ekološke mreže i europskog projekta zaštite prirodne baštine NATURA 2000.

 

Šume i voda uzajamno su povezani i jedno bez drugaga ne mogu opstati. Šuma zadržava, čuva i pročišćava velike količine vode. U području Parka nalazi se velika površina šuma, uključujući i prašume, koje predstavljaju vrhunsko stanište za životinjski svijet. Šume Plitvičkih jezera stanište su tri velika europska mesojeda: Smeđeg medvjeda, vuka i risa. Mnogobrojne vrste djetlića i šumskih sova svjedoče o visokoj kvaliteti i prirodnosti staništa. U Parku je registrirano čak 1267 različitih biljnih vrsta od čega čak 50 vrsta orhideja.

 

Razvoj turizma

 

Prvi ozbiljni počeci turizma na Plitvičkim jezerima datiraju iz 1861. godine. Oficiri Vojne krajine sagradili su te godine prvu turističku kuću nazvanu "Carska kuća" na Velikoj poljani, kapaciteta od samo tri sobe. Godine 1894. Plitvička jezera je posjetilo 1000 turista i putnika. Hotel sa 28 soba izgrađen je 1896. godine. Godine 1922. bilo je 250 soba. Puno je na razvoj turizma uticala izgradnja ličke pruge 1927. godine. Godine 1937. bilo je 668 smještajnih mjesta, 24.000 noćenja od čega 18.000 domaćih i 6000 stranih turista. Hotel je 1938. godine izgorio, a u Drugom svjetskom ratu uništeno je gotovo sve do tada sagrađeno.

 

Poslije Drugog svjetskog rata, izgrađen je hotel "Jezero" sa 500 ležaja, turističko naselje Medveđak, restoran "Lička kuća" sa tradicionalnim jelima i jedinstvenom ličkom arhitekturom, stambeno naselje Mukinje za osoblje sa dječjim vrtićem i knjižnicom. Sagrađeni su i putovi. Sagrađeni su i dalekovodi, uređene pješačke staze, uveden prevoz manjim brodovima. Godine 1971. bilo je oko 1000 postelja u Nacionalnom parku i oko 200 u blizini parka, te kamp naselje sa oko 15.500 smještaja u šatorima.

 

Proglašenjem Plitvičkih jezera svjetskom baštinom pod zaštiom UNESCO-a 1979. godine nastavljen je ubrzani razvoj turizma u samom nacionalnom parku koji je svoj vrhunac doživio predratnih godina.

 

Legenda o nastanku Plitvičkih jezera

 

Cio ovaj kraj se na nekim kartama još uvijek naziva Vražji vrt, zbog položaja i povijesti. Prema legendi, Plitvička jezera su nastala nakon velike suše. Ljudi, životinje i bilje, čeznuli su za kapljicom vode.

 

Narod se molio i molio. Tada se u dolini pojavi Crna Kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom; ona se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu na zemlju je konačno pala kiša. Kiša je padala tako dugo dok nivo vode nije narastao dovoljno da oformi jezera.

 

Zagreb - Plitvice

 

Split - Plitvice

 

Zadar - Plitvice

 

Šibenik - Plitvice

 

Dubrovnik - Plitvice

Mostar predstavlja upravno središte Hercegovačko – Neretvanskog kantona, ujedno i ekonomsko, kulturno, sveučilišno i gospodarsko središte Hercegovine. Nastao je u cvjetnoj dolini rijeke Neretve čiji su mostovi od davnina imali svoje čuvare – mostare, po kojima je ovaj grad i dobio ime.

 

Oduvijek je bio raskrižje mnogim civilizacijama čiji se duh u ovom gradu zadržao do današnjih dana, i to je ono što ga čini jedinstvenim u odnosu na druge gradove BiH. Njegovo stanovništvo uglavnom sačinjava mlada populacija, a s obzirom na činjenicu da predstavlja i sveučilišni centar regije može se slobodno kazati da je Mostar grad mladosti. Naseljava ga približno 126 000 stanovnika.

 

Tijekom devedesetih godina, bio je jedan od najrazorenijih gradova čije je kulturno – povijesno nasljeđe pretpilo velike posljedice, međutim nakon rata intenzivno je rađeno na njegovoj obnovi i rekonstrukciji.

 

Među građevinama koje su pretrpile najveću štetu je njegovo glavno obilježje - jedinstveni Stari most. Stari most podignut je u XVI stoljeću i predstavlja prvi spomenik kulture u BiH koji je stavljen pod zaštitu UNESCO-a. Njegova poslijeratna rekonstrukcija završena je 2004. godine.

 

Ponovno je izgrađena Crkva sv. Petra i Pavla, franjevačka crkva i njen zvonik, Stara mostarska gimnazija kao i najviša zgrada u Mostaru podignuta u vrijeme bivše Jugoslavije – „Mostarka“. Također, obnavljaju se ulice koje su bile najoštećenije u gradu - Bulevar Narodne Revolucije/Ulica hrvatskih branitelja i Ulica Alekse Šantića/Tvrtka Miloša. Dovršen je i glavni objekat Sveučilišne kliničke bolnice koji predstavlja jednu od najbolje opremljenih i najsuvremenijih bolnica na prostoru jugoistočne Europe.

 

Otvoreni su i Španski trg  kao i šetalište Nikole Šubića Zrinjskog koje spaja spomenuti trg sa Trgom hrvatskih velikana,  i revitalizirani parkovi Zrinjevac i Park nobelovaca na čijoj se suprotnoj strani nalazi park Antuna Branka Šimića.  

 

Hercegovačko-neretvanski kanton čuven je i po jednoj od najboljih gastro ponuda Balkana. Ovo područje poznato je po tradicionalnim jelima organskog podrijetla među kojima su najpoznatija: meso ispod sača, domaći kruh, razne vrste sireva, svinjski ili goveđi pršut, morska i riječna riba, domaća vina i sokovi, kao i med od ljekovitih trava.

 

Osim po izuzetnoj gastro ponudi, turistička ponuda Mostara poznata je po zanatskim radnjama i tržnim centrima sa raznolikom ponudom. Također, poseban užitak predstavlja posjet ovom gradu tijekom veljače , kada se njegovim ulicama i krajolicima prostire miris čuvenog behara.

 

Autobusne karte se mogu kupiti na kolodvorima ili direktno od vozača autobusa. Budući da je Istok Autobusni kolodvor u potpunosti obnovljen i s obzirom na to da se nalazi u neposrednoj blizini glavne željezničke postaje, objekti, kao što su barovi i prodavnice su na raspolaganju putnicima. Kolodvor je također opremljen sa garderobom, gdje možete ostaviti svoju prtljagu uz naknadu (oko 2 KM po komadu prtljage).

 

Autobusni kolodvor Istok:

Adresa: Trg Ivana Krndelja bb, Mostar

Tel: +387 36552025

 

Autobusni kolodvor Zapad:

Adresa: Vukovarska bb, Mostar

Tel: +387 36348-680