Vozni red TARA do PEĆ

Nacionalni park Tara pokriva najveći dio masiva planine Tare, koja pripada dijelu starovlaških planina. Masiv Tare sačinjavaju sljedeće predjelske  cjelovitosti: Kaluđerske bare, Tara, Aluške planine, Crni vrh i Zvijezda. Površina joj je 183 km četvorna, a dužina 50 km i širina 22 km. Prosječna nadmorska visina je 1.200 m, a najviši vrh Kozji rid dostiže 1.591 m.

Glavna tursitička atrakcija Tare su Kaluđerske Bare na sjeveru, blizu Bajine Bašte i Mitrovca na jugu. Hoteli Beli Bor i Omorika, kao i drugi manji, nalaze se na Kaluđerskim Barama, dok se u Mitrovcu nalazi istoimeni rekreacijski hotel za djecu.

Do nacionalnog parka može se doći direktnim putem Bajina Bašta - Kaluđerske Bare, putem Perućac - Mitrovac i putem Kremna - Kaluđerske Bare. Drinska klisura, koja je sastavni dio parka, može se obići čamcem. Lokalne zanatske radionice prave razne rukotvorine od vune, mlječne proizvode, klekovaču, šljivovicu i med a posebno borov med.

Peć (srp. Пећ, alb. Pëjë, tur. Ipek) je grad na zapadu Kosova, smješten na rječici Pećkoj Bistrici, sa zlatarskim obrtima, drvnom, prehrambenom i kožarskom industrijom. Grad po popisu iz 2005. godine ima 93.161 stanovnika, od čega su velika većina Albanci.

Grad je postao važno vjersko središte srednjovjekovne Srbije pod srpskim carem Stefanom Dušanom, koji ga je godine 1346. učinio sjedištem Srpske pravoslavne crkve. Taj status je zadržao sve do godine 1766, kada je ukinuta Pećka patrijaršija. Grad i njegova okolica još imaju veliku važnost za Srbe pravoslavne vjere; u gradu se nalazi patrijaršijski manastir, koji stoji iznad grada i sastoji se od četiri crkve s freskama oslikanim zidovima, knjižnice i riznice. U obližnjim Dečanima, 19 km južnije, se nalazi manastir Visoki Dečani iz 14. vijeka koji je od UNESCO-a proglašen dijelom svjetske kulturne baštine. Pet stoljeća Peć je bila pod turskom vlašću, o čemu svjedoči i orijentalni izgled grada i nekoliko sagrađenih džamija, od kojih su neke sagrađene na temeljima porušenih srpskih bogomolja. Peć je bila sjedište dukađinskog sandžaka koji je od 19. st. dobio ime Pećki sandžak. U doba turske vladavine Peć se zvala Ipek.