Vozni red TARA do PRIJEPOLJE

Nacionalni park Tara pokriva najveći dio masiva planine Tare, koja pripada dijelu starovlaških planina. Masiv Tare sačinjavaju sljedeće predjelske  cjelovitosti: Kaluđerske bare, Tara, Aluške planine, Crni vrh i Zvijezda. Površina joj je 183 km četvorna, a dužina 50 km i širina 22 km. Prosječna nadmorska visina je 1.200 m, a najviši vrh Kozji rid dostiže 1.591 m.

Glavna tursitička atrakcija Tare su Kaluđerske Bare na sjeveru, blizu Bajine Bašte i Mitrovca na jugu. Hoteli Beli Bor i Omorika, kao i drugi manji, nalaze se na Kaluđerskim Barama, dok se u Mitrovcu nalazi istoimeni rekreacijski hotel za djecu.

Do nacionalnog parka može se doći direktnim putem Bajina Bašta - Kaluđerske Bare, putem Perućac - Mitrovac i putem Kremna - Kaluđerske Bare. Drinska klisura, koja je sastavni dio parka, može se obići čamcem. Lokalne zanatske radionice prave razne rukotvorine od vune, mlječne proizvode, klekovaču, šljivovicu i med a posebno borov med.

Prijepolje je gradsko naselje u Srbiji koje administrativno pripada općini Prijepolje u Zlatiborskom okrugu. Predstavlja najveći grad Polimlja. Smješten je na ušću Mileševke u Lim, u podnožiju planine Jadovnik. U njegovoj neposrednoj blizini je manastir Mileševa i stari grad Mileševac.

Grad se nalazi na raskrsnici starih karavanskih putova koji i danas postoje.

Krećući se na jug, uzvodno dolinom Lima, put preko Brodareva vodi ka Bijelom Polju (55km), Mojkovcu, Kolašinu, Podgorici i Baru.

Krećući se na istok, Mileševkom i dalje preko Jadovnika, stiže se do Sjenice (30km), Novog Pazara, Prištine, Skoplja i Soluna.

Krećući se na sjever, niz Lim, stiže se u Bistricu (10km) u kojoj se put dijeli na dva smjera:

prema Priboju (27km) i dalje prema Bosni,

prema Novoj Varoši (30km) i dalje preko Zlatibora ka Užicu, Požegi, Valjevu i Beogradu.

Krećući se ka zapadu, uz Seljašnicu i potom preko Jabuke, put vodi u Pljevlja (30km) i Žabljak.

U Prijepolju je Manastir Mileševa,  jedan od najznačajnijih srpskih manastira poznat kao grobno mjesto svetog Save i čuven po svojoj fresci „Beli Anđeo“, koja je strane putopisce XIX stoljeća primorala na toliko divljenje, da joj, prema riječima jednog od njih, ni Đoto nije ravan.

O ljepoti ove freske svjedoči i činjenica da je predstavljala Europu u prvoj razmjeni satelitskih signala sa Amerikom `60 godina XX stoljeća. Pored toga u manastiru se nalazi i freska svetog Save za koju se smatra da je njegov najrealniji prikaz.

Manastir je podigao između 1218. i 1219. godine srpski kralj Vladislav, a danas se nalazi pod zaštitom UNESCO-a.