Vozni red ŽABLJAK do LJUBLJANA

Žabljak je gradsko naselje u općini Žabljak u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2011. bilo je 1723 stanovnika.

Prvi slavenski naziv ovog mjesta bio je Varezina voda. To je zbog izvora pitke vode oko kojeg se naselje i formiralo. Kasnije je dobio novi naziv Hanovi i u njemu su se odmarali trgovački karavani. Ime Žabljak potiče  od žaba koje žive na lokalitetu Otoke i najavljuju proljeće svake godine. Zvanično je dobio ime 1870. godine kada je i postao dio Knjaževine Crne Gore. Tada je i započeta izgradnja crkve Sv. Preobraženja.

Žabljak se nalazi na najvišoj nadmorskoj visini na Balkanu, na 1.465 metara, i okružuju ga 23 planinska vrha visine od preko 2,300 metara nadmorske visine.

Podzemni vodotok između Žabljačke rijeke i izvora Bijelih vrela, u kanjonu Tare, prirodna je rijetkost. Ovaj vodotok protiče ispod korita Tare, a izvire sa njene druge strane.

Ljubljana (njemački: Laibach, talijanski: Lubiana) je glavni i najveći grad Slovenije. Središte gradske općine Ljubljana jedne od 11 gradskih općina u zemlji.

Grad leži na rijeci Ljubljanici, približno 10 km od utoka u Savu. Povjesničari se ne slažu o izvoru imena Ljubljana. Po mišljenju nekih izvor treba tražiti u riječi ljubljena, drugi smatraju da je u pitanju staro božanstvo Laburus, treći tvrde da je riječ došla iz latinskog izraza za rijeku koja poplavljuje, aluviana. Neki pak misle da potječe od njemačkog Laubach – mlačni potok.

Rimska naseobina Emona (Colonia Emona (Aemona) Iulia tribu Claudia) nastala je godine 15. poslije Krista. Ljubljana se prvi put spominje pod današnjim imenom 1144. (kao Laibach) i 1146. (Luwigana). Godine 1220. dobila je prava grada, a 1335. zajedno s ostatkom Kranjske došla u posjed Habsburgovaca. U 1461. postala je sjedište biskupije te se u kasnom srednjem vijeku razvila u kulturno središte Slovenaca. Habsburška vladavina bila je prekinuta samo u razdoblju 1809. – 1813. kada je Ljubljana bila glavni grad francuskih Ilirskih provincija. Godine 1821. grad je bio domaćin Ljubljanskog kongresa.

Poslije raspada Austro-Ugarske 1918. Ljubljana je zajedno s većim dijelom slovenskih zemalja ušla u sastav Kraljevine SHS. Novom administrativnom podjelom 1929. postala je glavni grad Dravske banovine, a nakon Drugog svjetskog rata glavni grad jugoslavenske Socijalističke Republike Slovenije. Ulogu glavnog grada je zadržala i nakon osamostaljenja Slovenije 1991.

U Ljubljani se nalazi približno 30 hektara parkova. Najveći dio te površine zauzima park Tivoli s površinom od 17,5 ha, ostalu površinu dijeli 28 manjih parkova.

Ljubljana ima i botanički vrt, osnovan 1810. godine, koji je najstarija slovenska institucija s neprekinutim djelovanjem.