Vozni red ZENICA do VENECIJA

Zenica je grad u Zeničko-dobojskom kantonu, u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Ekonomsko je središte geografske regije Središnje Bosne, i, pored Travnika i Jajca je najvažniji grad tog dijela države.

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2013. godine, općina Zenica imala je 115.134 stanovnika, raspoređenih u 81 naselju. Općina Zenica se nalazi u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine. Sredinom 2007 godine općina Zenica kao jedinstvena urbana cjelina proglašena je gradom.

Zenica je poznat industrijski centar. U dosadašnjoj politici razvoja dominirale su bazne grane industrije (proizvodnja željeza i čelika i rudarstvo). Eksploatacija mrkog uglja u Zenici je otpočela 1880. godine, a proizvodnja čelika 1892. godine.

Premda Zenica u ratnom periodu (1992-1995) nije pretrpjela ratna razaranja u onoj mjeri kao neka druga mjesta u Bosni i Hercegovini ipak se mora konstatirati da je rat ostavio značajne posljedice po gospodarstvo. One se ogledaju prvenstveno u obustavljanju kontinuiranog procesa proizvodnje čelika i velikom smanjenju proizvodnje.

Zemljoradnja i stočarstvo imaju značajne preduvjete za daljnje povećanje proizvodnje uz veću primjenu agro-tehničkih mjera. U ratarskoj proizvodnji najzastupljenija je proizvodnja kvalitetnog krumpira sa značajnim tržišnim viškovima, mrkve, luka, kukuruza, pšenice i povrća. Izvan Zenice cijenjen je i tražen poznati ovčiji sir.

U Zenici radi 19 osnovnih i 12 srednjih škola. Između ostalih tu je osnovna muzička škola, osnovna specijalna škola, te katolički školski centar koji ima osnovnu školu i gimnaziju.

Zenica je sveučilišni grad. U Zenici djeluje nekoliko fakulteta: mašinski, metalurški, pedagoški, pravni, ekonomski, zdravstveni i islamski pedagoški fakultet.

Venecija je glavni grad istoimene talijanske pokrajine Venecije u talijanskoj regiji Venetu s 272.000 stanovnika. Od 272,000 stanovnika u općini Venecija, oko 62,000 stanuje u povijesnom središtu, a većinom u velikim župama (frazione) Mestre i Marghera (kopneni dio grada). Mestre je povezan s Venecijom starijim željezničkim (1846.) i novijim automobilskim mostom (1933.), nazvanim Ponte della Libertà (Most Slobode). Mestre je najveće naselje u Italiji koji nema status autonomnog grada.

Grad je poznat po kanalima, gondolama i bogatoj povijesti, većinom neovisnog grada koji je bio središte Mletačke Republike.

Grad se nalazi na 117 manjih otoka u močvarnoj venecijanskoj laguni u venecijanskom zaljevu na sjeveru Jadranskog mora. Laguna se prostire uz talijansku obalu između ušća rijeka Po na jugu, i Piave na sjeveru.

Najznačajnije turističke atrakcije grada su:

• Trg svetog Marka (Piazza San Marco) je glavni gradski trg u Veneciji. Jedan je od rijetkih drevnih europskih trgova koji su pješačka zona, bez motoriziranog prometa koji se obavlja samo kanalima. Svi ostali trgovi u Veneciji se, zbog manje veličine, ne zovu piazza nego campi. Trg potječe iz malenog otvorenog trga ispred stare bazilike sv. Marka iz 9. stoljeća. God. 1177. uvećan je i dobio je današnji oblik, kada su zatrpani mala luka i kanal Batario, koji su do tada izolirali Duždevu palaču od trga.
• Bazilika svetog Marka je venecijanska katedrala i najpoznatija crkva u Veneciji i primjer bizantske arhitekture u Europi. Nalazi se na trgu sv. Marka u četvrti (sestiere) San Marco koja je spojena na duždevu palaču. Izvorno je bazilika bila kapela vladara Venecije, a ne zvanična gradska katedrala, dok 1807. godine nije postala sjedište venecijanske nadbiskupije.
• Duždeva palača (talijanski: Palazzo Ducale) je gotička palača koja je služila kao rezidencija duždeva (izabranih vojvoda) Mletačke Republike. Bilo je uvriježeno da nakon izbora, svaki dužd napusti svoj dom i nastani se u duždevoj palači u trajanju svog mandata.