Autobus od CETINJE do PRIJEPOLJE prolazi između ostalog i kroz gradove KOLAŠIN, MOJKOVAC, PODGORICA (ovisno od rute linije).Prvi autobus kreće u 17:50, dok posljednji polazak možete uhvatiti u 19:35. Dužina puta je oko 197 km. Prosječno trajanje putovanja po redu vožnje je 04 sata i 55 min. S obzirom da autobus prelazi preko graničnog prijelaza moguća su i duža zadržavanja u tijeku turističke sezone. Obavezno ponesite identifikacijska dokumenta. Posada autobusa će kreirati spisak imena putnika prilikom prijelaza granice.
Prtljaga se obično plaća po torbi na svim polascima u ovisno od prijevoznika. Na linijama saobraćaju autobusi visoke i srednje turističke klase dok na kraćim relacijama neki prijevoznici organizuju putovanje turističkim kombijima ili malim autobusima.
Red vožnje CETINJE - PRIJEPOLJE postoji za sljedeće dane:
ponedjeljak
utorak
srijeda
četvrtak
petak
subota
nedjelja

Autobuski prijevoznici koji saobraćaju na relaciji od CETINJE do PRIJEPOLJE su:ROYAL TRAVEL, TRANS JUG Obrenovac.

Cetinje

Prijepolje

Prijepolje je gradsko naselje u Srbiji koje administrativno pripada općini Prijepolje u Zlatiborskom okrugu. Predstavlja najveći grad Polimlja. Smješten je na ušću Mileševke u Lim, u podnožiju planine Jadovnik. U njegovoj neposrednoj blizini je manastir Mileševa i stari grad Mileševac.

Grad se nalazi na raskrsnici starih karavanskih putova koji i danas postoje.

Krećući se na jug, uzvodno dolinom Lima, put preko Brodareva vodi ka Bijelom Polju (55km), Mojkovcu, Kolašinu, Podgorici i Baru.

Krećući se na istok, Mileševkom i dalje preko Jadovnika, stiže se do Sjenice (30km), Novog Pazara, Prištine, Skoplja i Soluna.

Krećući se na sjever, niz Lim, stiže se u Bistricu (10km) u kojoj se put dijeli na dva smjera:

prema Priboju (27km) i dalje prema Bosni,

prema Novoj Varoši (30km) i dalje preko Zlatibora ka Užicu, Požegi, Valjevu i Beogradu.

Krećući se ka zapadu, uz Seljašnicu i potom preko Jabuke, put vodi u Pljevlja (30km) i Žabljak.

U Prijepolju je Manastir Mileševa,  jedan od najznačajnijih srpskih manastira poznat kao grobno mjesto svetog Save i čuven po svojoj fresci „Beli Anđeo“, koja je strane putopisce XIX stoljeća primorala na toliko divljenje, da joj, prema riječima jednog od njih, ni Đoto nije ravan.

O ljepoti ove freske svjedoči i činjenica da je predstavljala Europu u prvoj razmjeni satelitskih signala sa Amerikom `60 godina XX stoljeća. Pored toga u manastiru se nalazi i freska svetog Save za koju se smatra da je njegov najrealniji prikaz.

Manastir je podigao između 1218. i 1219. godine srpski kralj Vladislav, a danas se nalazi pod zaštitom UNESCO-a.