Vozni red Herceg Novi do Priština

Herceg Novi, grad sa specifičnom mikroklimom i više od 200 sunčanih dana godišnje, postaje jedna od najposjećenijih turističkih destinacija Crne Gore.

Smješten na ulazu u jedan od najljepših svjetskih zaliva Boku Kotorsku i podno planine Orjen Herceg Novi turistima nudi bogato spomeničko nasljeđe, manastire i crkve, brojna utvrđenja poput Španjole, Kanli Kule, Sat Kule i nadaleko poznata stepeništa, po kojima je i dobio nadimak „Grad od skalina“.

Prvo ime Herceg Novog je bilo Sveti Stefan, kada je i osnovan 1382. godine u sastavu Kraljevine Bosne za vrijeme vladavine kralja Tvrtka Prvog Kotromaniću. Tvrtkova želja je bila da Kraljevina Bosna dobije sopstvenu luku kako bi bila trgovinski nezavisan od Dubrovnika. Dubrovčani su stoga blokirali grad i primorali Tvrtka da prizna njihov monopol nad trgovinom soli. Poslije Tvrtkove smrti, vojvoda Sandalj Hranić Kosača je zadobio naselje.

Svoje današnje ime, Herceg Novi, dobio je u vrijeme vladavine Sandaljevog sestrića, hercega od Svetoga Save Stefana Vukčića Kosače, kada je doživio i najveći procvat i razvoj. Turci ga osvajaju 1482. godine i vladaju njime dva vijeka, sve do 1687. godine.

Nakon toga na njegovom tlu smjenjuju se razni narodi i civilizacije, ostavljajući duboke tragove na istoriju, kulturu i ukupan razvoj ovoga kraja. Nakon Turaka grad osvajaju Mlečani, koji vladaju sve do propasti Mletačke republike 1797. godine. Od tada dolazi do čestih promjena uprave u Herceg Novom.

Hrceg Novi je poznat po izrazito bogatom kulturnom programu koji u ljetnjim mjesecima obuhvata prije svega tradicionalni filmski i muzički festival. Naravno, manifestacije se značajnim djelom organizuju i ostalih mjeseci, što doprinosi da grad „živi“ tokom čitave godine.

Priština (na albanskom jeziku: Prishtina, na ćirilici Приштина) je i najveći grad na Kosovu. Priština je upravno, kulturno, obrazovno i gospodarsko središte.

Broj stanovnika u Prištini kreće se oko 200.000, dok šire gradsko područje broji oko 470.000 stanovnika. Etničku većinu čine Albanci, dok su manjine Srbi, Bošnjaci, Romi i Turci. Priština ima svoje sveučilište i međunarodnu zračnu luku.

Površine je 230 km². Nalazi se na sjeveroistočnom dijelu Kosova blizu planine Goljak. Iz Prištine se vrlo dobro vidi Šar Planina, koja se nalazi nekoliko kilometara južno od Prištine. Grad se nalazi uz manje gradove Obilić i Kosovo Polje. Također, nekoliko kilometara južno od grada se nalazi i jezero Badovac.

Priština je čvorište četiri državne ceste koje se pružaju prema Prizrenu na istoku (i dalje prema granici sa Albanijom), sjeveru prema Kosovskoj Mitrovici (i dalje prema granici sa Srbijom), te dvije ceste prema jugu - jedna prema glavnom gradu Republika Makedonije Skopju, a druga prema Preševu, gradu na krajnjem jugu Srbije. Autocesta broj 7 koja je većim dijelom izgrađena i povezivat će Prištinu sa Prizrenom ulazit će u grad sa njegove zapadne strane.