Subotica

Subotica (mađ. Szabadka) je najsjeverniji grad u Republici Srbiji, drugi po broju žitelja u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini. Po popisu iz 2002. godine ima 99.471 stanovnika. Nalazi se na 10 km razdaljine od granice Srbije sa Mađarskom. Administrativno je središte Sjevernobačkog okruga.

Subotica se prvi put pominje 1391. pod mađarskim imenom Zabadka. Godine 1527. Subotica je bila prijestolnica kratkotrajne srpske države samoproglašenog cara Jovana Nenada. Osmanlijsko carstvo je vladalo gradom od 1542. do 1686, kada je postala posjed Habzburške monarhije. Od polovice 18. stoljeća ime joj je promijenjeno u Sancta Maria, po austrijskoj carici Mariji Tereziji. Ime grada je ponovno promijenjeno 1779. u Maria Tereziopolis, a ime Subotica (Szabadka) joj je vraćeno 1845. Subotica je 1918. ušla u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Od 2007. Subotica ima status grada u Republici Srbiji.

Grad je smješten u Panonskoj nizini koji ima dugu tradiciju i bogato kulturno nasljeđe. Općina, koja obuhvata grad i 18 prigradskih naselja, prostire se na površini od 1.008 četvornih kilometara.

Subotica je, zahvaljući svom geografskom položaju i marljivim žiteljima, tijekom vremena postala najznačajniji administrativno-upravni, industrijski, trgovački, prometni i kulturni centar u sjevernoj Bačkoj, a obližnje Palićko jezero je čini i turističko-rekreacijskim centrom šireg područja.

U blizini grada je i priključak koji Suboticu povezuje sa Mađarskom na sjeveru i Južnom Europom preko Beograda na jugu. Također, Subotica je željeznički povezana sa cijelom Europom.

U prometnom pogledu Subotica se, u pravom smislu riječi, nalazi na raskrižju putova i pruga. U neposrenoj blizini Subotice prolazi autoput E-75, a u samom gradu se križaju magistralni pravci prema Novom Sadu (M-22.1), Somboru i Kelebiji (Mađarska) (M-17.1), Horgošu (M-22.1) i Senti (M-24)(dio do autoputa E-75 je realiziran, a ostali dio je u planu). Trasa pruge Beograd - Budimpešta prolazi kroz urbano jezgro i tu se račva sa pružnim pravcima prema Somboru, Horgošu, Crvenki i Baji. Sve ove činjenice doprinose svrstavanju Subotice u jedno od značajnijih prometnih čvorišta u Republici Srbiji.

Značajnije godišnje manifestacije u Subotici su:

"Međunarodni sajam poduzetništva",

"Međunarodni filmski festival - Palić",

"Međunarodni festival kazališta za djecu Oton Tomanić",

"Ljetne kazališne večeri",

"Dužijanca",

"Berbanski dani",

"Ujedinjene igre".

Minhen

Minhen je glavni grad njemačke pokrajine Bavarske. Nakon Berlina i Hamburga, Minhen je treći po veličini grad Njemačke. Zvanični jezik u upotrebi je nemački.Pored njemačkog, stanovnici znaju i engleski jezik.

 Impresivne povijesne građevine i moderna arhitektura, ono je što su Minhen svrstali na listu od 100 povijesnih svjetskih mjesta koje bi trebalo obići. Najstarija crkva u Minhenu, ali i u okrugu, sagrađena je oko 1302. godine, a to je crkva sveti Petar (Peterskirche). Ova rimokatolička crkva nalazi se u centru Mihnena, ali vidi se skoro sa svih krajeva grada, jer je njen toranj visok 92m. Glavni trg Minhena je Merienplatz. U Minhenu se nalazi i jedan od najmodernijih stadiona na svijetu, na kome igraju dva profesionalna nogometna kluba, FC Bajern Minhen i FC TSV 1860 Minhen. Ime stadiona je Alijanc arena, može da primi oko 70.000 posjetitelja, a smješten je u sjevernom dijelu grada, na poljani Frutmaning.

Najbolji način da obiđete Minhen, a da ne pješačite je da koristite javni prijevoz, u koji su uključeni S-Bahn (prigradski vozovi), U-Bahn (metro), Tram (tramvaji) i autobusi. Postoji samo jedan sustav za prodaju karata koji se zove MVV, što znači da možete da koristite sve vrste prijevoza sa jednom kartom. Možete kupiti pojedinačnu, grupnu, dnevnu, tjednu i mjesečnu kartu. Metro stanice (U-Bahn) su označene sa slovom U na plavom kvadratnom znaku. Vozne stanice (S-Bahn) su označene sa slovom S na zelenom okruglom znaku. Sve linije S-Bahn-a u gradu prolaze kroz jedan tunel (Stammstrecke) između stanice Donnersbergerbrucke i Ostbahnhof.
Na sajtu Minhena (MVV) možete pronaći mape sa mrežom U-Bahn i S-Bahn, tramvaja i autobusa, mape parkinga, informacije o cijenama kao i red vožnje. Originalna MVV mapa je dostupna na većini stanica i totalno je neophodna ako želite da koristite javni transport.
Vožnja u jednom pravcu u prvoj zoni kao što je centar grada 2.60 Eura, ali putovanje kroz 4 zone od zračne luke do grada košta oko 10.40 Eura. Ukoliko ste doputovali na autobusni kolodvor u Minhenu i namjeravate da istražite Minhen putem sustava javnog gradskog prijevoza, najbolja opcija je da kupite kartu Gesamtnetz (cijela mreža) koja košta 11.20 Eura i važi cijeli dan. Ukoliko ne putujete sami, tada možete kupiti Partner (grupnu) dnevnu kartu po ceni od 20.40 Eura. Grupna karta uključuje najviše 5 osoba.
Dnevnu kartu vrijedi kupiti ukoliko planirate da se vozite više od 2 puta u jednom danu. Može se kupiti za jednu osobu ili za grupu i važi do 06.00 ujutru sljedećeg dana.

Na autobusnom kolodvoru u Minhenu nalazi se salter za prodaju karata, bankomati, prodavnica, toalet kao i garderoba.