Brčko je grad na sjeveru Bosne i Hercegovine. Administracijsko je središte Brčko distrikta. Prema podacima popisa stanovništva 2013. godine, u gradu Brčko je popisano 43.859 lica, a u cijelom distriktu Brčko 93.028 žitelja.

Grad Brčko je smješten u Posavini, na desnoj obali rijeke Save, odnosno na ušću njene desne pritoke Brke, na 96 metara nadmorske visine.

Istočno od grada prostire se plodna Semberija, a zapadno je Posavina, dok se petnaestak kilometara južno od grada dižu obronci planine Majevice.

Grad je važan tranzitni centar i kroz njega prolazi najvažnija putna komunikacija koja povezuje zapadni s istočnim dijelom Republike Srpske te centralni dio Federacije BiH sa Hrvatskom i Posavskim kantonom.

Pored veoma značajnih kopnenih komunikacija, Brčko ima i suvremeno opremljenu luku na rijeci Savi, koja se uklapa u jedinstveni plovni put od Crnog do Sjevernog i Baltičkog mora.

Brčko ima značajne gospodarstvene kapacitete.

Grad Tuzla administrativno je sjedište te gospodarski, kulturni i obrazovni centar Tuzlanskog kantona i ekonomsko-geografske regije sjeveroistočne Bosne. Tuzla je pretežno industrijski grad, centar istoimene općine i Tuzlanskog kantona.Također je i  gospodarski, kulturni, sportski, obrazovni centar sjeveroistočne Bosne i Hercegovine, u dolini planine Majevice.

Grad je poznat po kemijskoj i motornoj industriji. Posebice je poznat po velikom bogatstvu solju, po kojoj je i dobio ime (iz turskog jezika: „tuzi“ znači „so"), te ovaj grad leži na velikom broju rudnika soli.

Prirodni resursi i bogata nalazišta energetskih i mineralnih sirovina bili su opredjeljujući činitelj za usmjeravanje dosadašnjeg gospodarskog  razvoja ovog područja, a ujedno su i važan oslonac budućeg razvoja.

Tuzlu je najstarijim ili jednim od najstarijih naselja u Europi učinila njena posebna geološka povijest. Naime, veliki dio Europe, u davnoj geološkoj prošlosti, predstavljao je dno Panonskog mora. I posljednji ostaci ovoga mora povukli su se sa sadašnje površine prije 10 milijuna godina. Samo ispod Tuzle ovo more ostavilo je trag u vidu 350 milijuna tona slanih stijena i slane vode. Slana voda izbijala je na površinu, ljudi su je prerađivali u so još u neolitu. Poslije su oformili bunare, koji su postajali sve suvremeniji, a slana voda je vremenom postala osnovom kemijske industrije u suvremenoj Tuzli.

18. jula 2003. godine, lokalne vlasti su odlučili da veliku količinu slane vode izvuku na površinu, u prethodno pripremljeno dno, tako je Tuzla danas jedini grad u Europi koji ima slano jezero i jedini grad na svijetu čije je slano jezero istovremeno i kupalište i plaža u najužoj historijskoj jezgri grada. Voda slanog Panonskog jezera je navodno i ljekovita.

Tuzla ima veliku industrijsku tradiciju, zasnovanu na bogatim nalazištima soli i uglja.

Danas je Tuzla grad nove energije, posljednjih godina doživljava veliku ekspanziju gradnje, naglog i brzog razvoja.