Sarajevo ima dva autobusna kolodvora: Glavni autobusni kolodvor i Kolodvor u istočnom dijelu grada, u naselju Lukavica.

Glavni autobusni kolodvor Sarajevo je smješten u blizini centra grada, nedaleko od Glavnog željezničkog kolodvora. Ovaj kolodvor je polazište većine autobusa koji voze prema ostatku Bosne i Hercegovine, te prema međunarodnim odredištima, poput Hrvatske, Slovenije i zapadne Europe. Za autobuse koji prometuju prema destinacijama u Srbiji i Crnoj Gori i gradovima u Republici Srpskoj, polazni kolodvor je Lukavica.

Glavni autobusni kolodvor u Sarajevu je velik i prostran. Ima više od 10 perona. Unutar kolodvora nalaze se kafići i male restoracije, a ispred kolodvora nalaze se  prodavnice i ćevabdžinica, koja je najprometnije mjesto u tom dijelu grada, jer se može za relativno malo novca dobro najesti. Unutar i ispred kolodvora se nalaze kiosci. Kolodvor posjeduje i WC. Kolodvorske usluge naplaćuje se 1 KM. U neposrednoj blizini kolodvora nalazi se glavni Željeznički kolodvor.

Adresa: Put života 2, 71000, Sarajevo

Telefon: +387 33 21 31 00

Autobusni kolodvor Lukavica je smješten u istočnom dijelu Sarajeva, stoga ukoliko se nalazite u centru preporučamo vožnju taksijem ili trolejbusom br.103 ili 107 kojim idete do stajališta Dobrinja. Autobusni kolodvor Lukavica od stajališta Dobrinja je udaljen 2 minute pješke. Imajte na umu da vožnja trolejbusom traje dosta dugo i da znaju biti velike gužve. Stoga ukoliko putujete sa prtljagom razmislite o tome da uzmete taxi, koji je relativno jeftin u Sarajevu. Kolodvor posjeduje natkrivene perone, caffe bar, restoraciju, prodavnicu i čekaonicu. Izlaz na perone je kontroliran i nije moguć bez vozne karte. Autobusni kolodvor Istočno Sarajevo radi svaki dan od 05h do 22h.

Adresa: Srpskih vladara 2, 71123, Istočno Sarajevo

Telefon: +387 57 317 377

Ljubljana (njemački: Laibach, talijanski: Lubiana) je glavni i najveći grad Slovenije. Središte gradske općine Ljubljana jedne od 11 gradskih općina u zemlji.

Grad leži na rijeci Ljubljanici, približno 10 km od utoka u Savu. Povjesničari se ne slažu o izvoru imena Ljubljana. Po mišljenju nekih izvor treba tražiti u riječi ljubljena, drugi smatraju da je u pitanju staro božanstvo Laburus, treći tvrde da je riječ došla iz latinskog izraza za rijeku koja poplavljuje, aluviana. Neki pak misle da potječe od njemačkog Laubach – mlačni potok.

Rimska naseobina Emona (Colonia Emona (Aemona) Iulia tribu Claudia) nastala je godine 15. poslije Krista. Ljubljana se prvi put spominje pod današnjim imenom 1144. (kao Laibach) i 1146. (Luwigana). Godine 1220. dobila je prava grada, a 1335. zajedno s ostatkom Kranjske došla u posjed Habsburgovaca. U 1461. postala je sjedište biskupije te se u kasnom srednjem vijeku razvila u kulturno središte Slovenaca. Habsburška vladavina bila je prekinuta samo u razdoblju 1809. – 1813. kada je Ljubljana bila glavni grad francuskih Ilirskih provincija. Godine 1821. grad je bio domaćin Ljubljanskog kongresa.

Poslije raspada Austro-Ugarske 1918. Ljubljana je zajedno s većim dijelom slovenskih zemalja ušla u sastav Kraljevine SHS. Novom administrativnom podjelom 1929. postala je glavni grad Dravske banovine, a nakon Drugog svjetskog rata glavni grad jugoslavenske Socijalističke Republike Slovenije. Ulogu glavnog grada je zadržala i nakon osamostaljenja Slovenije 1991.

U Ljubljani se nalazi približno 30 hektara parkova. Najveći dio te površine zauzima park Tivoli s površinom od 17,5 ha, ostalu površinu dijeli 28 manjih parkova.

Ljubljana ima i botanički vrt, osnovan 1810. godine, koji je najstarija slovenska institucija s neprekinutim djelovanjem.