Zagreb
Autobusni kolodvor Zagreb (pogledajte kratak opis grada Zagreba) predstavlja najveći, najprometniji i najmodernije opremljeni kolodvor u Hrvatskoj, povezujući Glavni grad kako sa ostalim djelovima Hrvatske tako i sa većinom ostalih europskih metropola. Lociran je uz Aveniju Marina Držića, u blizini središnjeg trga i velikih prometnica i sadrži nekoliko parkirališta.Osnovan je 1961. godine, dok je postojeća kolodvorska zgrada izgrađena 1987. godine.
Kolodvor nudi putnicima i ostalim korisnicima velik broj usluga kao i mnogobrojna mjesta za odmor, kupovinu i zabavu.
Prostor unutar kolodvora obiluje različitim sadržajima koji su neophodni kako bi putovanje bilo što ugodnije:
- nekoliko manjih kioska, suvenirnica i prodavaonica (Tobacco shop, Tisak Media, Kraš, Konzum itd.),
- pekara “ Dubravica”,
- dežurna ljekarna “Farmacia”
- Hrvatska poštanska banka i bankomati
- Hrvatska pošta
- Hrvatska lutrija
- klubovi “Admiral” i “Automat” (00-24) klub
- aparati s raznim grickalicama, toplim i hladnim napitcima kao i odskora sa voćem
Na prvom katu nalazi se Turistički informativni centar gdje su dostupne sve potrebne informacije o gradu kao i razni promotivni materijali. Radno vrijeme centra je od 09-21 čas, dok vikendom i praznikom od 10-17 časova.
Osim informacija o redu vožnje sa Zagrebačkog kolodvora, Informativna služba Autobusnog kolodvora pruža i informacije o polascima i dolascima autobusa iz ostalih gradova Hrvatske i Europe. Osim unutar same kolodvorske zgrade, kupovina putne karte može se ostvariti i putem interneta ili se naručiti telefonskim putem, nakon čega se po zahtjevu dostavlja na kućnu adresu. Usluga telefonske rezervacije karte iznosi 12kn sa PDV-om.
U zgradi autobusnog kolodvora također se nalazi zahod i garderoba. Garderoba je smještena kod dolaznog perona br. 106 i njeno radno vrijeme je od 00-24 časa. Unutar njenih prostorija nalazi se Cargo servis za prijem i otpremu pošiljki.
Pohrana i čuvanje prtljage iznosi 5,00 kn po satu i po komadu za prvih četiri sata, dok 2,50 kn za svaki sljedeći sat. Za vangabaritnu i osjetljivu prtljagu ( putne torbe teže od 40 kg, radio i TV aparati, bicikli itd.) iznosi 10,00 kn po satu i komadu.
Putnicima je dostupno čak pet tramvajskih linija dnevnog prijevoza koje povezuju Autobusni kolodvor s gotovo svim dijelovima grada.:
Također, u blizini kolodvora dostupan je i tramvajski saobraćaj, zahvaljujući kojem se do Glavnog željezničkog kolodvora može stići za pet, dok do Trga Bana Jelačića za deset minuta.
Zračnu luku Zagreb sa zagrebačkim autobusnim kolodvorom povezuju autobusi Pleso prijevoza čiji su uredi i stajališta locirani u prizemlju zgrade Autobusnog kolodvora Zagreb, kod parkirališta za automobile.
Informacije i rezervacije autobusnih karata za pozive iz Hrvatske : 060 313 333
Informacije i rezervacije autobusnih karata za pozive iz inozemstva: +385 1 6112 789
Email : promet@akz.hr
Adresa autobusnog kolodvora:
ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o Podružnica Autobusni kolodvor Zagreb
Avenija Marina Držića 4 10000 Zagreb
Tel: +385 1 6008 600 ; Fax: +385 1 6008 616
Tirana
Tirana je glavni i najveći grad Albanije. Po zvaničnim procjenama ima oko 420 tisuća stanovnika. Osnovana 1614. godine, a postala je glavni grad 1920.
Tiranu je 1614. godine osnovao osmanski general Sulejman-paša, koji je izgradio džamiju, pekarnu i tursko kupatilo i po popularnom mišljenju nazvao grad imenom Tehran, u čast svojoj vojnoj pobjedi kod Teherana u Perziji (danas Iran). Međutim, postoje i raniji spomeni o dvorcu u planini Dajti, po imenu Tirkan, u šestom stoljeću, u spisima jednog bizantijskog povjesničara.
Još jedan spomen ove regije, u venecijanskim spisima, naziva ovu regiju njenim današnjim imenom. Ovi spisi datiraju oko 1412. godine. Mali grad je izabran za privremenu prijestolnicu Albanije (kao kompromis između Južne i Sjeverne Albanije) od strane privremene vlade, siječnja 1920. U studenom 1944, komunistička vlada Envera Hodže je uspostavljena u Tirani nakon što je 17. studenog oslobođena od njemačke okupacije.
Gradsko stanovništvo, koje je procijenjeno na samo 12 tisuća 1910. godine je poraslo na 30 000 na popisu 1930. godine i čak 60 tisuća 1945. usprkos godinama strane okupacije i rata. Tokom 1950-ih, Tirana je doživjela razdoblje izrazitog industrijskog porasta, uz porast broja stanovnika na 137 tisuća 1960. godine. Kasnih 1990-ih, Tirana doživljava najbrži priliv stanovnika, jer su se Albanci sa sjevera zemlje u velikom broju selili u prijestolnicu u nadi za bolji život.
Po svršetku vladavine Envera Hodže, posljednjeg diktatora u ovom dijelu Europe,započinju bolji dani za Tiranu. Grad, koji je do tada bio zatvoren i veoma izoliran, polako počinje da se otvara prema drugim zemljama.
Godine 2004, Edi Rama, tadašnji gradonačelnik Tirane, dobija nagradu za najboljeg gradonačelnika svijeta. Mnogi se slažu da je tome doprinijela njegova vizija Tirane kao vedrog grada i projekt mijenjanja izgleda gradskih fasada, za nečiji ukus možda i drečavim, te neusklađenim bojama, ali očigledno odlično prihvaćenim od strane stranih medija te samih stanovnika glavnog albanskog grada.
Uzrok ovako drastičnim promjenama je bilo sivilo koje je vladalo u Tirani do prije Raminog dolaska, jer je grad za vrijeme Envera Hodže bio izuzetno zapušten, te su sve zgrade u gradu ili izgubile fasadu, ili je fasada posivila, a to je uticalo na opće raspoloženje u gradu. Međutim, problem koji se javlja u zadnje vrijeme je taj da i nove fasade otpadaju sa starih zgrada zbog dotrajalosti. Zato je gradska uprava krenula u generalno renoviranje grada, te izradu novih prostornih i urbanističkih projekata, sa namjerom da sve stare zgrade u budućnosti zamijeni novim, ne napuštajući ideju vedrih boja.
Usprkos problemima u Tirani je vidljiv boljitak. Započeta je i izgradnja prvih pravih turističkih atrakcija poput jedne od dužih žičara u Europi, kojom se može stići do drugog po visini vrha u neposrednoj blizini Tirane. Sama žičara je završena ali još uvijek nedostaju kvalitetni prateći sadržaji. Dodatna atrakcija je i rotirajući restoran na vrhu najviše zgrade. Nažalost potencijali i postojeće atrakcije još nisu valorizirani.