Vozni red Keln do Subotica

Keln (njem. Köln) je grad u njemačkoj saveznoj državi Sjeverna Rajna-Vestfalija. Po površini i broju stanovnika Keln je četvrti grad u Njemačkoj, poslije Berlina, Hamburga i Minhena. Najveći je grad najmnogoljudnije savezne države Sjeverna Rajna-Vestfalija.

Keln se nalazi na obali rijeke Rajne, dvije strane grada spaja sedam mostova. Glavna atrakcija grada je Kelnska katedrala , danas treća najviša crkva na svijetu i najveća turistička atrakcija Njemačke. Keln je poznat i po Kölsch pivu, kao i po karnevalu koji se svake godine održava u veljači.

Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 37-118 metara. Površina općine iznosi 405,2 km četvornih.

Keln je dobio status grada 50. godine poslije Krista kao glavni grad rimske provincije Donja Germanija. Početak gradnje Kelnske katedrale je bio 1248. a dovršena je prema originalnom planu 1880. godine.

Nakon gotovo kompletnog razaranja u Drugom svjetskom ratu, Keln je najvećim dijelom očuvao mrežu i nazive ulica, ali je arhitektonski gotovo u potpunosti izgrađen u stilu dominantnom 50-ih i 60-ih godina dvadesetog stoljeća. Sve do 80-ih godina sliku grada određivale su prije svega zgrade s fasadama od golog betona.

Grad je bio jedan od domaćina svjetskog prvenstva u nogometu 2006. godine.

U samom gradu je, prema procjeni iz 2010. godine, živilo 1.000.298 stanovnika. Prosječna gustoća naseljenosti  iznosi 2.469 stanovnika/km².

Subotica (mađ. Szabadka) je najsjeverniji grad u Republici Srbiji, drugi po broju žitelja u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini. Po popisu iz 2002. godine ima 99.471 stanovnika. Nalazi se na 10 km razdaljine od granice Srbije sa Mađarskom. Administrativno je središte Sjevernobačkog okruga.

Subotica se prvi put pominje 1391. pod mađarskim imenom Zabadka. Godine 1527. Subotica je bila prijestolnica kratkotrajne srpske države samoproglašenog cara Jovana Nenada. Osmanlijsko carstvo je vladalo gradom od 1542. do 1686, kada je postala posjed Habzburške monarhije. Od polovice 18. stoljeća ime joj je promijenjeno u Sancta Maria, po austrijskoj carici Mariji Tereziji. Ime grada je ponovno promijenjeno 1779. u Maria Tereziopolis, a ime Subotica (Szabadka) joj je vraćeno 1845. Subotica je 1918. ušla u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Od 2007. Subotica ima status grada u Republici Srbiji.

Grad je smješten u Panonskoj nizini koji ima dugu tradiciju i bogato kulturno nasljeđe. Općina, koja obuhvata grad i 18 prigradskih naselja, prostire se na površini od 1.008 četvornih kilometara.

Subotica je, zahvaljući svom geografskom položaju i marljivim žiteljima, tijekom vremena postala najznačajniji administrativno-upravni, industrijski, trgovački, prometni i kulturni centar u sjevernoj Bačkoj, a obližnje Palićko jezero je čini i turističko-rekreacijskim centrom šireg područja.

U blizini grada je i priključak koji Suboticu povezuje sa Mađarskom na sjeveru i Južnom Europom preko Beograda na jugu. Također, Subotica je željeznički povezana sa cijelom Europom.

U prometnom pogledu Subotica se, u pravom smislu riječi, nalazi na raskrižju putova i pruga. U neposrenoj blizini Subotice prolazi autoput E-75, a u samom gradu se križaju magistralni pravci prema Novom Sadu (M-22.1), Somboru i Kelebiji (Mađarska) (M-17.1), Horgošu (M-22.1) i Senti (M-24)(dio do autoputa E-75 je realiziran, a ostali dio je u planu). Trasa pruge Beograd - Budimpešta prolazi kroz urbano jezgro i tu se račva sa pružnim pravcima prema Somboru, Horgošu, Crvenki i Baji. Sve ove činjenice doprinose svrstavanju Subotice u jedno od značajnijih prometnih čvorišta u Republici Srbiji.

Značajnije godišnje manifestacije u Subotici su:

"Međunarodni sajam poduzetništva",

"Međunarodni filmski festival - Palić",

"Međunarodni festival kazališta za djecu Oton Tomanić",

"Ljetne kazališne večeri",

"Dužijanca",

"Berbanski dani",

"Ujedinjene igre".