Minhen je glavni grad njemačke pokrajine Bavarske. Nakon Berlina i Hamburga, Minhen je treći po veličini grad Njemačke. Zvanični jezik u upotrebi je nemački.Pored njemačkog, stanovnici znaju i engleski jezik.

 Impresivne povijesne građevine i moderna arhitektura, ono je što su Minhen svrstali na listu od 100 povijesnih svjetskih mjesta koje bi trebalo obići. Najstarija crkva u Minhenu, ali i u okrugu, sagrađena je oko 1302. godine, a to je crkva sveti Petar (Peterskirche). Ova rimokatolička crkva nalazi se u centru Mihnena, ali vidi se skoro sa svih krajeva grada, jer je njen toranj visok 92m. Glavni trg Minhena je Merienplatz. U Minhenu se nalazi i jedan od najmodernijih stadiona na svijetu, na kome igraju dva profesionalna nogometna kluba, FC Bajern Minhen i FC TSV 1860 Minhen. Ime stadiona je Alijanc arena, može da primi oko 70.000 posjetitelja, a smješten je u sjevernom dijelu grada, na poljani Frutmaning.

Najbolji način da obiđete Minhen, a da ne pješačite je da koristite javni prijevoz, u koji su uključeni S-Bahn (prigradski vozovi), U-Bahn (metro), Tram (tramvaji) i autobusi. Postoji samo jedan sustav za prodaju karata koji se zove MVV, što znači da možete da koristite sve vrste prijevoza sa jednom kartom. Možete kupiti pojedinačnu, grupnu, dnevnu, tjednu i mjesečnu kartu. Metro stanice (U-Bahn) su označene sa slovom U na plavom kvadratnom znaku. Vozne stanice (S-Bahn) su označene sa slovom S na zelenom okruglom znaku. Sve linije S-Bahn-a u gradu prolaze kroz jedan tunel (Stammstrecke) između stanice Donnersbergerbrucke i Ostbahnhof.
Na sajtu Minhena (MVV) možete pronaći mape sa mrežom U-Bahn i S-Bahn, tramvaja i autobusa, mape parkinga, informacije o cijenama kao i red vožnje. Originalna MVV mapa je dostupna na većini stanica i totalno je neophodna ako želite da koristite javni transport.
Vožnja u jednom pravcu u prvoj zoni kao što je centar grada 2.60 Eura, ali putovanje kroz 4 zone od zračne luke do grada košta oko 10.40 Eura. Ukoliko ste doputovali na autobusni kolodvor u Minhenu i namjeravate da istražite Minhen putem sustava javnog gradskog prijevoza, najbolja opcija je da kupite kartu Gesamtnetz (cijela mreža) koja košta 11.20 Eura i važi cijeli dan. Ukoliko ne putujete sami, tada možete kupiti Partner (grupnu) dnevnu kartu po ceni od 20.40 Eura. Grupna karta uključuje najviše 5 osoba.
Dnevnu kartu vrijedi kupiti ukoliko planirate da se vozite više od 2 puta u jednom danu. Može se kupiti za jednu osobu ili za grupu i važi do 06.00 ujutru sljedećeg dana.

Na autobusnom kolodvoru u Minhenu nalazi se salter za prodaju karata, bankomati, prodavnica, toalet kao i garderoba.

Ljubljana (njemački: Laibach, talijanski: Lubiana) je glavni i najveći grad Slovenije. Središte gradske općine Ljubljana jedne od 11 gradskih općina u zemlji.

Grad leži na rijeci Ljubljanici, približno 10 km od utoka u Savu. Povjesničari se ne slažu o izvoru imena Ljubljana. Po mišljenju nekih izvor treba tražiti u riječi ljubljena, drugi smatraju da je u pitanju staro božanstvo Laburus, treći tvrde da je riječ došla iz latinskog izraza za rijeku koja poplavljuje, aluviana. Neki pak misle da potječe od njemačkog Laubach – mlačni potok.

Rimska naseobina Emona (Colonia Emona (Aemona) Iulia tribu Claudia) nastala je godine 15. poslije Krista. Ljubljana se prvi put spominje pod današnjim imenom 1144. (kao Laibach) i 1146. (Luwigana). Godine 1220. dobila je prava grada, a 1335. zajedno s ostatkom Kranjske došla u posjed Habsburgovaca. U 1461. postala je sjedište biskupije te se u kasnom srednjem vijeku razvila u kulturno središte Slovenaca. Habsburška vladavina bila je prekinuta samo u razdoblju 1809. – 1813. kada je Ljubljana bila glavni grad francuskih Ilirskih provincija. Godine 1821. grad je bio domaćin Ljubljanskog kongresa.

Poslije raspada Austro-Ugarske 1918. Ljubljana je zajedno s većim dijelom slovenskih zemalja ušla u sastav Kraljevine SHS. Novom administrativnom podjelom 1929. postala je glavni grad Dravske banovine, a nakon Drugog svjetskog rata glavni grad jugoslavenske Socijalističke Republike Slovenije. Ulogu glavnog grada je zadržala i nakon osamostaljenja Slovenije 1991.

U Ljubljani se nalazi približno 30 hektara parkova. Najveći dio te površine zauzima park Tivoli s površinom od 17,5 ha, ostalu površinu dijeli 28 manjih parkova.

Ljubljana ima i botanički vrt, osnovan 1810. godine, koji je najstarija slovenska institucija s neprekinutim djelovanjem.