Ljubljana (njemački: Laibach, talijanski: Lubiana) je glavni i najveći grad Slovenije. Središte gradske općine Ljubljana jedne od 11 gradskih općina u zemlji.

Grad leži na rijeci Ljubljanici, približno 10 km od utoka u Savu. Povjesničari se ne slažu o izvoru imena Ljubljana. Po mišljenju nekih izvor treba tražiti u riječi ljubljena, drugi smatraju da je u pitanju staro božanstvo Laburus, treći tvrde da je riječ došla iz latinskog izraza za rijeku koja poplavljuje, aluviana. Neki pak misle da potječe od njemačkog Laubach – mlačni potok.

Rimska naseobina Emona (Colonia Emona (Aemona) Iulia tribu Claudia) nastala je godine 15. poslije Krista. Ljubljana se prvi put spominje pod današnjim imenom 1144. (kao Laibach) i 1146. (Luwigana). Godine 1220. dobila je prava grada, a 1335. zajedno s ostatkom Kranjske došla u posjed Habsburgovaca. U 1461. postala je sjedište biskupije te se u kasnom srednjem vijeku razvila u kulturno središte Slovenaca. Habsburška vladavina bila je prekinuta samo u razdoblju 1809. – 1813. kada je Ljubljana bila glavni grad francuskih Ilirskih provincija. Godine 1821. grad je bio domaćin Ljubljanskog kongresa.

Poslije raspada Austro-Ugarske 1918. Ljubljana je zajedno s većim dijelom slovenskih zemalja ušla u sastav Kraljevine SHS. Novom administrativnom podjelom 1929. postala je glavni grad Dravske banovine, a nakon Drugog svjetskog rata glavni grad jugoslavenske Socijalističke Republike Slovenije. Ulogu glavnog grada je zadržala i nakon osamostaljenja Slovenije 1991.

U Ljubljani se nalazi približno 30 hektara parkova. Najveći dio te površine zauzima park Tivoli s površinom od 17,5 ha, ostalu površinu dijeli 28 manjih parkova.

Ljubljana ima i botanički vrt, osnovan 1810. godine, koji je najstarija slovenska institucija s neprekinutim djelovanjem.

Zenica je grad u Zeničko-dobojskom kantonu, u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Ekonomsko je središte geografske regije Središnje Bosne, i, pored Travnika i Jajca je najvažniji grad tog dijela države.

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2013. godine, općina Zenica imala je 115.134 stanovnika, raspoređenih u 81 naselju. Općina Zenica se nalazi u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine. Sredinom 2007 godine općina Zenica kao jedinstvena urbana cjelina proglašena je gradom.

Zenica je poznat industrijski centar. U dosadašnjoj politici razvoja dominirale su bazne grane industrije (proizvodnja željeza i čelika i rudarstvo). Eksploatacija mrkog uglja u Zenici je otpočela 1880. godine, a proizvodnja čelika 1892. godine.

Premda Zenica u ratnom periodu (1992-1995) nije pretrpjela ratna razaranja u onoj mjeri kao neka druga mjesta u Bosni i Hercegovini ipak se mora konstatirati da je rat ostavio značajne posljedice po gospodarstvo. One se ogledaju prvenstveno u obustavljanju kontinuiranog procesa proizvodnje čelika i velikom smanjenju proizvodnje.

Zemljoradnja i stočarstvo imaju značajne preduvjete za daljnje povećanje proizvodnje uz veću primjenu agro-tehničkih mjera. U ratarskoj proizvodnji najzastupljenija je proizvodnja kvalitetnog krumpira sa značajnim tržišnim viškovima, mrkve, luka, kukuruza, pšenice i povrća. Izvan Zenice cijenjen je i tražen poznati ovčiji sir.

U Zenici radi 19 osnovnih i 12 srednjih škola. Između ostalih tu je osnovna muzička škola, osnovna specijalna škola, te katolički školski centar koji ima osnovnu školu i gimnaziju.

Zenica je sveučilišni grad. U Zenici djeluje nekoliko fakulteta: mašinski, metalurški, pedagoški, pravni, ekonomski, zdravstveni i islamski pedagoški fakultet.