Vozni red Bratislava do Tirana

Bratislava je glavni i najveći grad Slovačke, ima oko 450 000 stanovnika,nalazi se na samoj granici sa Austrijom i Mađarskom. Ovo je jedini glavni grad koji se graniči sa dvije države. Beč i Bratislava, najbliži glavni gradovi u Europi, udaljeni samo 60 km, nekoć su bili povezani električnim tramvajem.

Uz prisustvo reda i standarda zapadnih država u Bratislavi možete osjetiti južnjački i slavenski duh direktnosti, otvorenosti, bohemskog života. Nema gužvi, brzine i tenzije koju osjećamo u većim gradovima. Ugodnost života možete primijetiti na ulici, u gradskom prijevozu, u restoranu...

Prije 1919, bila je poznata kao Prešporok, na slovačkom. Od 1919. godine, nakon Prvog svjetskog rata, grad nosi naziv Bratislava. Ime je stvorio Šefarik u prvoj polovici XIX stoljeća.

Klima u Bratislavi je umjereno kontinentalna. Tijekom ljeta temperatura moze da poraste i do 30 C, povremeno čak i više. Tijekom zime temperature su oko ništice, ali noću, one mogu ići i niže od -10 C. Ukoliko padne snijeg, snježni pokrivač se neće zadržati dulje od par dana.

Na istočnoj obali Dunava nalazi se stari, povijesni dio grada, dok je na zapadu novi moderni dio. Oduvijek je bio jedan od glavnih kulturnih centara srednje Europe. Također je bio središte višestoljetne povijesti i raskrižje brojnih kultura i trgovačkih putova. Danas je najvažnije gospodarsko i kulturno središte Slovačke.

Što posjetiti u Bratislavi:

Bratislavski hrad dvorac na brdu kog često zbog svog neobičnog izgleda nazivaju „naopačke okrenutim stolom“. Dvorac je iz 15. stoljeća, koristio se kao kraljevska rezidencija a zatim kao vojno stanište. Austrijski vojnici su 1811. godine napali dvorac i tada je izgorio do temelja. Obnovljen je 50-tih godina 20.stoljeća, te i dan danas traje rekonstrukcija.

Novi most, most preko Dunava gdje se na samom mostu nalazi restoran NLO na visini 84 metra odakle možete posmatrati grad.

Mihaelov toranj je negdašnja osmatračnica dok se danas u njemu nalazi izložba oružja.

Slavin spomenik se nalazi na vrhu brda sa pogledom na grad i najviše je mjesto u Bratislavi. Podignut je u znak sjećanja na žrtve sovjetske vojske u Drugom svjetskom ratu.

Katedrala St Martin je jedna od najstarijih crkava u Bratislavi. U ovoj katedrali vršile su se krunidbe kraljeva. Na vrhu katedrale nalazi se zlatna kruna.

Primacilni trg sa Primacijalnom palačom, nadbiskupska palača. Na palači se nalazi biskupski šešir, napravljen od željeza, težak 150 kg. Tu su nastupali Mocart, Betoven, List. Napoleon je ovdje potpisao Presburški sporazum u tzv. Dvorani ogledala.

St Clare crkva, gotička crkva koja se nalazi u Klariska ulici i trenutno se koristi kao koncertna dvorana.

Roland Fontana koju je po narudzbi mađaskog kralja Maksimiliana 1527. godine, radio kamenorezc Andreas Luttringer.

Primate palača je trenutačno sjedište gradonačelnika Bratislave.

Crkva svete Elizabete poznatija kao Plava crkva, ukrašena keramičkim cvijetnim pločicama u različitim nijansama plave boje.

Jedna od bratislavskih atrakcija su brojne gradske skulpture, među kojima je Napoleonov vojnik.

 Tirana je glavni i najveći grad Albanije. Po zvaničnim procjenama ima oko 420 tisuća stanovnika. Osnovana 1614. godine, a postala je glavni grad 1920.

Tiranu je 1614. godine osnovao osmanski general Sulejman-paša, koji je izgradio džamiju, pekarnu i tursko kupatilo i po popularnom mišljenju nazvao grad imenom Tehran, u čast svojoj vojnoj pobjedi kod Teherana u Perziji (danas Iran). Međutim, postoje i raniji spomeni o dvorcu u planini Dajti, po imenu Tirkan, u šestom stoljeću, u spisima jednog bizantijskog povjesničara.

Još jedan spomen ove regije, u venecijanskim spisima, naziva ovu regiju njenim današnjim imenom. Ovi spisi datiraju oko 1412. godine. Mali grad je izabran za privremenu prijestolnicu Albanije (kao kompromis između Južne i Sjeverne Albanije) od strane privremene vlade, siječnja 1920. U studenom 1944, komunistička vlada Envera Hodže je uspostavljena u Tirani  nakon što je 17. studenog oslobođena od njemačke okupacije.

Gradsko stanovništvo, koje je procijenjeno na samo 12 tisuća 1910. godine je poraslo na 30 000 na popisu 1930. godine i čak 60 tisuća 1945. usprkos godinama strane okupacije i rata. Tokom 1950-ih, Tirana je doživjela razdoblje izrazitog industrijskog porasta, uz porast broja stanovnika na 137 tisuća 1960. godine. Kasnih 1990-ih, Tirana doživljava najbrži priliv stanovnika, jer su se Albanci sa sjevera zemlje u velikom broju selili u prijestolnicu u nadi za bolji život.

Po svršetku vladavine Envera Hodže, posljednjeg diktatora u ovom dijelu Europe,započinju bolji dani za Tiranu. Grad, koji je do tada bio zatvoren i veoma izoliran, polako počinje da se otvara prema drugim zemljama.

Godine 2004, Edi Rama, tadašnji gradonačelnik Tirane, dobija nagradu za najboljeg gradonačelnika svijeta. Mnogi se slažu da je tome doprinijela njegova vizija Tirane kao vedrog grada i projekt mijenjanja izgleda gradskih fasada, za nečiji ukus možda i drečavim, te neusklađenim bojama, ali očigledno odlično prihvaćenim od strane stranih medija te samih stanovnika glavnog albanskog grada.

Uzrok ovako drastičnim promjenama je bilo sivilo koje je vladalo u Tirani do prije Raminog dolaska, jer je grad za vrijeme Envera Hodže bio izuzetno zapušten, te su sve zgrade u gradu ili izgubile fasadu, ili je fasada posivila, a to je uticalo na opće raspoloženje u gradu. Međutim, problem koji se javlja u zadnje vrijeme je taj da i nove fasade otpadaju sa starih zgrada zbog dotrajalosti. Zato je gradska uprava krenula u generalno renoviranje grada, te izradu novih prostornih i urbanističkih projekata, sa namjerom da sve stare zgrade u budućnosti zamijeni novim, ne napuštajući ideju vedrih boja.

Usprkos problemima u Tirani je vidljiv boljitak. Započeta je i izgradnja prvih pravih turističkih atrakcija poput jedne od dužih žičara u Europi, kojom se može stići do drugog po visini vrha u neposrednoj blizini Tirane. Sama žičara je završena ali još uvijek nedostaju kvalitetni prateći sadržaji. Dodatna atrakcija je i rotirajući restoran na vrhu najviše zgrade. Nažalost potencijali i postojeće atrakcije još nisu valorizirani.